Njam, njam ...part II

A ne, ne. U goveđu juhu idu slane a ne slatke palačinke! U ove za juhu se ne stavlja vanilin šećer.

gaspa je napisao/la:A ne, ne. U goveđu juhu idu slane a ne slatke palačinke! U ove za juhu se ne stavlja vanilin šećer.

Ja u čalapinke nikad ne stavljam vanilin šećer. Meni to vjera brani

gaspa je napisao/la:A ne, ne. U goveđu juhu idu slane a ne slatke palačinke! U ove za juhu se ne stavlja vanilin šećer.

Tja, malo egzotike (i to još u osušenoj varijanti) ne bi trebalo biti problem.
Da ne zaboravimo i limunovu koricu.

Evo kako izgledaju moji palaćinci bez vanilin šećera:

Ko i moji s vanili-šećerom!

besposlenpop je napisao/la:Ko i moji s vanili-šećerom!

Otprilike k'o i s mačkima - jednako izgledaju oni kastrirani i oni koji to nisu

ŠTO JOŠ JEDU MUJO I HASO U SVOJOJ DRUGOJ DOMOVINI, ODNOSNO ŠTO JEDU JANEZ, FRANCI I METKA

Kad smo već kod Slovenaca... Nekome se i tamo ne da kuhati, nekome se ne da ići u dućan ili dućana nema... Domisliše se naši susjedi pa na opće veselje i korist kako proizvođača tako i potrošača osmisliše kmečke tržnice koje rade 24/7.  Pohvaliti treba i tehničko rješenje, prema natpisnim pločicama domaće. Dakle, pojedini OPG postavi automat za hranu pa kad gladuš u njega ubaci novac, može birati između raznoraznih proizvoda. Jedan automat je za sireve, jedan za jogurte, vrhnja i slično, jedan za kobasice... I eto ti mjesne tržnice.



Ne postavljaju se takvi automati samo u mjesta. Jedan sam vidio i na granici Kranjske i Štajerske, na 902 m visokom prijevoju Črnivec. Osim automata tamo je još samo gostionica i zgrada lokalnog vodovoda. Ali, zaustavljaju se turisti.

A uočite koliko raznih modela ima. Očigledno posao s tim automatima u Sloveniji cvate.

A ŠTO JEDU KUM TUNA I KUM ŠIMA?

Što pak oni jedu? Zna se – slasno i masno. Čitam neke recenzije na Googleu o smještaju u Baranji – niska ocjena. Kažu: slab doručak. Nema jogurta, pahuljica i žitarica. Takvima jednostavno treba zabraniti dolazak u ove krajeve. Ako su prišpinčeni, nek' si ponesu svoje zrnje i kašice sa sobom. A kad smo već kod doručka, u suzanskom B&B Suza Baranje doručak izgleda ovako:



Pod obvezno su razni itekakvi naresci: kulen, kobasice, slanina, šunka, sir. Sve to prati i povrće iz vlastitog uzgoja: paradajz, paprika, krastavac. Pod normalno je da je i meso vlastite proizvodnje. Maslac i kruh su industrijski a kruh ne impresionira. Uz hladni dio tu su i topla jaja. Napitak po želji (mislim na vrstu i način pripreme: čaj, kava, bijela kava...). I solidna količina 100%-tnog soka. Pa ti sad prigovaraj da nema žitarica i sličnih gluposti.

Za glavni obrok koji može biti ručak ili večera (sad će nutricionisti nešto popovati o štetnosti večernjeg prežderavanja), on može biti mesni ili riblji. Ja sam izabrao riblji, jer u mom kraju baš nema restorana u kojem bi slatkovodnu ribu tako znali spremiti. A tamo, gdje uđeš, nećeš pogriješiti. Pa, počnimo.

Restoran Ribnjak u mjestu Ribnjak. Posavska riblja juha (s vrhnjem – eno ga tamo u posebnoj zdjelici) bila je pravo otkriće. Vjerojatno je karakteristična za donju Posavinu, jer za tako što u ovim sjevernijim krajevima ni čuo, ni vidio.



Za hladno predjelo bi se mogla uzeti dimljena riba. Može biti i glavno jelo ako joj pridružite, recimo, šopsku salatu. Ovako to rade u Šebešfok čardi, u inozemstvu, do kojeg je preko granice (a i natrag) teže doći nego nekad u Bugarsku gdje je prolaz ovisio o volji pograničnih službenika koji su čekali da se nakupi kritična masa prelaznika granice, e da bi onda počeli s pregledima, žigosanjem pasoša i propuštanjem. A i na Šentilju i i Kozini je sve bilo bolje uređeno. Ovaj put i ovdje ne, ne zbog susjeda već zbog naših koji se igraju Schengena i glume velike face, a ti, rajo, pati.



Za toplo predjelo mogli bismo uzeti čips od šarana, poput ovog u karanačkoj Baranjskoj kući.



Napokon i glavno jelo. Počinjemo s neribljim. Čorbancem, kako se, navodno, ispravno kaže. A ne čobanac, kako svi govore. Ovaj konkretni je iz Bistroa Varga u Bilju, mjesta koje gladuši i izjelice nikako ne smiju zaobići. Serviraju hamper čo(r)banca – jedna pocija – iz kojeg sam duboki tanjur punio 4 (četiri) puta. Drugdje bi to zvali porodičnom porcijom (za mamu, tatu i dvoje djece). I sve to za izuzetno poštenih 9 €. Kao prilog uzeh domaće rezance, eno ih tamo u onoj zdjeletini. Oni su 2 €. Gdje toga još ima?



Kod Varge su cijene izrazito poštene – bivše kune preračunate u eure, pa su tako cijene pića izražene u eurima i centima. Pivo 2,12 €. Gdje pak toga ima?

Ja se raspisao o čo(r)bancu a najavio riblji menu. Klasično se jede fiš. Razlikuju fiš s glavama i repovima i fiš bez istih (to bi bilo skoro kao od ribljig fileta). Nešto uzvišeniji je možda perkelt. U nekim lokalima razlikuju perkelt i dunavski perkelt. Razlika je što je u prvoj industrijska a u drugom dunavska riba. Ovaj drugi je, naravno, skuplji. U Baranjskoj kući nisu radili tu razliku pa mi zemljopisno podrijetlo soma u perkeltu nije poznato, ali je ukus bio božanstven. I, da, kosti nije bilo! Prilog su domaći široki rezanci začinjeni suhim špekom i vrhnjem. Bomba!



Smuđ u umaku od češnjaka (a bome i limuna) s kroketima nije mi najbolje sjeo. Iako je smuđ riječna riba broj 1 (dobro, za primat se može boriti i kečiga), umak mi je bio prekiseo. Dakle – smuđ bez umaka!



Na kraju ne ide bez deserta. Zaboravimo bezlične palačinke s pekmezom/čokoladom/orasima. Jedan od specijaliteta su taške (tačkrli, po agramerski), tijesto punjeno tim istim pekmezom (moguća su i druga punjenja). To nisam stigao probati jer su prethodna jela bila preobilna. Ali, zato ima i kolača. Nešto što u restoranu Ribnjak zovu štrudla od jabuka a nije savijača od lisnatog tijesta već je tijesto puno (jedan naš davnašnji forumaš koji je sam sebe izopćio s foruma bolje i stručnije bi to mogao definirati – ja sam, na žalost [ili na sreću] specijaliziran samo za eliminaciju istog s tanjura), ali je prefin. Za volju kvalitete otrpio sam (ponovno) i naziv štrudla koji mi nikako ne sjeda jer je izvorni kolač muškog roda (der Strudel).



A priča ne može proći i bez kolača koji smo često nalazili u slastičarnama našeg djetinjstva: doboš torta. Tamošnji restorani se hvale, i posebno navađaju u jelovniku, od koliko se kora sastoji. Ova u bezdanskoj Šebešfok čardi ima 10 kora (a ima ih i s 14!)



I onda će oni meni o pahuljicama i žitaricama... Svašta!

gaspa je napisao/la:Čitam neke recenzije na Googleu o smještaju u Baranji – niska ocjena. Kažu: slab doručak. Nema jogurta, pahuljica i žitarica. Takvima jednostavno treba zabraniti dolazak u ove krajeve. Ako su prišpinčeni, nek' si ponesu svoje zrnje i kašice sa sobom.
...
I onda će oni meni o pahuljicama i žitaricama... Svašta!

Neopisivo si porastao u mojim očima!

ŠTO NUDE ZA JELO ISTOČNO OD NERETVE?

Nisam post naslovio sa Što jedu... jer ono što ću opisati nisu neka izvorna jela kamenog kraja. Takva, na svoju nesreću, nisam našao. Zato sam, na sreću, ipak našao nešto drugo.

Stolac, za mene u startu, i po opisima, prilično privlačno mjesto, zapravo je koma, rezultat političkih prilika i nadmudrivanja, većinom neobnovljen nakon rata, sa zadivljujućim prometnim neredom, i jedina svjetla točka u njemu je hotel, iz kojeg ne bi trebalo izlaziti. Nažalost, nudi samo doručak. U mjestu ima neki restoran, Han, koji obećava. No, čini se da je Stolac mjesto u kojem je Bosna, po nekim shvaćanjima i ponašanju, došla najviše na jug, zarivši se, poput klina, u Hercegovinu. Restoran je prohibicijski. Konobar će te ipak uputiti svom jaranu, preko puta, u kafić koji nudi pivo, Nažalost, samo malo. I, što sam shvatio prekasno, sva piva po istoj cijeni, 4 KM. I Sarajevsko, i srpski Tuborg, i originalni Grimbergen. Mostarskog, naravno, nema. Ni jednog.

Vratimo se na jelo. Najbliže nekom domaćem specijalitetu bila je lešo teletina s kuhanim krumpirom. Teletinu se u Bosni uvijek isplati uzeti. Glede kolača, očekuješ u takvom restoranu neki bosanski. Ima u jelovniku ali nema. Eventualno neka torta. Slika nema, jer šteta memorije za to.

Kod republikanaca je ipak bilo nešto drugačije. Naravno da se ovdje uselila karađorđeva šnicla dok o raštiki nema ni govora. Kompromis je bio hercegovački odrezak za koji je pitanje koliko je zaista hercegovački, ali izvedba je privlačna: pečeni odrezak punjen pršutom, pokriven nekim lokalnim sirom (oni bijeli ovali na mesu) kojem sam zaboravio ime, a koji je kao u slojevima, poput luka kad ga prerežeš.

Toči se Zaječarsko pivo.



Drugo izabrano jelo preporuka je chefa, a riječ je o bifteku Nemanjića, po starom receptu s njihovog dvora iz 13. st. Riječ je o bifteku u umaku od kupina, s medom i crnim vinom. Rijetko i privlačno, pa se podnese i cijena od 49 KM. Uz to će pasati domaće vino (12,5 KM za litru)



A desert? Ima ih više ali baklava je neponovljiva. Možda i najbolja što sam je u životu jeo.

I, NAPOSLIJETKU, ŠTO JEDE PISAC OVIH REDOVA, KAD IMA PRILIKU?

Što i koliko jede pisac ovih redova kad ima priliku sjena je onoga što je mogao pojesti u mlađim danima. Iako i danas jede zavidnom brzinom, kao da će mu netko ukrasti jelo s tanjura. Ipak, koji put se dozove u red, pa malo i uspori, kako bi uživao, a i da se jelo bolje nataloži u slojevima, jer onda više stane.

Za primjer jedan doručak (gdje i kad mu daju priliku i mogućnost da se razmaše):

Počinje se s hladnim narescima, sirevima i povrćem. Ovaj put našlo se i pršuta. Sve prati pecivo s maslacem. Pecivo zna biti pojačano i četvrtim primjerkom.



Jelo prati napitak – kava. Bijela ili u konkretnom slučaju capuccino. Dvije šalice. Neki automati zaista rade odličan capuccino.

Prelazi se na topli dio. U osnovi tu su uvijek hrenovke i jaja. Može biti upotpunjeno kobasicom i/ili prženim špekom. Kuhari su koji put maštoviti, pa se na tanjuru nađe i koja gljiva, prženi luk (oni kolutići nalik na lignje) i prženi rezanci od celera. Bilo je i krumpiruše, i štrukli (štrukle jesti na moru, e, to mi zaista ne pada na pamet), i palente, i griza.



Ne možeš završiti jelo bez slatkog. Često biram kroasane u kojima se isto tako često razočaram. Oni opatijskog Radnika su zakon, a i ovi pelješki su im uz rame. Treba birati ove velike jer druga vrsta, mali, nisu ničemu. Kažu da treba jesti i voće. Srećom, izbor je velik. Ima i suhog: smokava, banana, marelica, gorkih naranči, ananasa...



Pahuljice i žitarice nisu predmet ovog razmatranja. To potražite u nekoj drugoj temi, na nekom drugom forumu.

Doručkovali jesmo, sad valja nešto raditi. I čekati ručak. Ili, bolje, večeru. Ne valja da nam jelo prijeđe u naviku.

Koonačno su se pojavile srdele, prestao je lovostaj
Odmah sam se primio čišćenja nekih kilu i po što je potrajalo al se isplatilo jer su bile jaako fine
(Nisam pojeo tu cijelu količinu već sam zamrznuo 5 porcija za slijedeće bakanalije, volim imati rezervu
ako omane lov ili dostava)
Otprilike trećina je bila premala, trećina mala a zadnja je lijepo narasla.
Najmanje će biti za mačku, i ona ih je jedva dočekala.

borna je napisao/la:Najmanje će biti za mačku, i ona ih je jedva dočekala.

Moj mačkov je fina rit - ni čut za sirove ribe, samo kantice ili eventualno kuhano

Osim toga, ja ne jedem ribe pa su male šanse da se to pojavi na stolu

Fotoserver štrajka pa ću se upustiti samo u akademsku raspravu. Idem ja, tako, danas s posla (koji sam oteo nekom jadnom Nepalcu) i zatražim jedan s mesom, iz tepsije, izbjegavajući namjerno riječ burek koja bi dovela do povišenih tonova jer bi me neuka prodavačica pitala: A s čim? itd. itd.

I sad se postavlja pitanje: ako se za takvu pitu odn. lisnato tijesto sa sirom kaže: sirnica, kaže li se za onu s mesom - mesnica?

gaspa je napisao/la:I sad se postavlja pitanje: ako se za takvu pitu odn. lisnato tijesto sa sirom kaže: sirnica, kaže li se za onu s mesom - mesnica?

Moji Gorani bi rekli mešnjača, ali to se više odnosi na kobaje. Da ne velim da neuki Dalmoši sirnicom zovu pincu koja pak sa sirom nema veze. Kao ni sa cvebama, čokoladom i sličnim bedastoćama koje su pekari počeli trpati u nesretnicu

gaspa je napisao/la:Fotoserver štrajka pa ću se upustiti samo u akademsku raspravu. Idem ja, tako, danas s posla (koji sam oteo nekom jadnom Nepalcu) i zatražim jedan s mesom, iz tepsije, izbjegavajući namjerno riječ burek koja bi dovela do povišenih tonova jer bi me neuka prodavačica pitala: A s čim? itd. itd.

I sad se postavlja pitanje: ako se za takvu pitu odn. lisnato tijesto sa sirom kaže: sirnica, kaže li se za onu s mesom - mesnica?

Ja se ko zagrepčan držim lokalnih običaja, jer na Dolcu je burek bil uvijek i samo sa sirom. Dovoljno je reći burek i to je to.
Za burek s mesom sam saznal kad sam već bil punoljetan, a za burek s jabukama i puno kasnije ...
No, kad smo već kod bureka s Dolca - to je nekaj kaj ne podnosim: u njemu je više ulja nek sira, tak da je to jedino za podmazat prste ... do pazuha.

besposlenpop je napisao/la:Ja se ko zagrepčan držim lokalnih običaja, jer na Dolcu je burek bil uvijek i samo sa sirom.

Eh, do nas su orijentalna jela stizala kasnije. Wiener Küche je mogla eventualno otrpjeti sir. A jabuke su bile u Apfelstrudelu, i gotovo!

Nešto uskršnjih ingestibilija u mojoj režiji...

Pince + šišar (taj je za juniora ako se i kad se uprispodobi)



Pisanice raznih fela



Šunkica pečena u kruhu



Konačna mizanscena



Melde gehorsamst, ždranje je uspješno apsolvirano!

Oh, goranski želudac... mljac!

Započeo sam ovo prije nešto manje od mjesec dana, pa da završim

I, NAPOSLIJETKU, ŠTO JEDE PISAC OVIH REDOVA, KAD IMA PRILIKU?   [2]


A onda veliko jelo. Večera, recimo, jer danju se trči okolo pronalazeći druge teme za forum.

Ipak ću prije spomenuti ručak. Bački. Tako da vidite odn. pročitate kako Bačvani valjano jedu, što je i pjesma zabilježila.

BAČKI RUČAK

Bački ručak običan
ima red svoj logičan

Dobra čorba kisela
žuta, mrka i bijela
pa zarica šarena          (zarica = dimljeni suhi sir)
šunka, jaja barena

Zatim riba sječena
sa limunom pečena
onda šerpa kupusa
s mesom dobra ukusa

Zatim koha činija, činija         (koh = nabujak; činija = zdjela)
od svega najfinija, finija

Pa pečenje punjeno
potpečeno, rumeno
pile, ćurka nogata
i salata bogata

Gibanica makova
vina pola akova         (akov (vjedro) = stara mjera za volumen; više inačica, uglavnom oko 55 l)
i sirevi i voće
i kolača 'ko hoće

Zatim kao što je red, što je red
kafica i sladoled, sladoled
orasi u šećeru, šećeru
onda čekaš večeru, večeru

Ja dočekao večeru. Ima hotelima neukih ljudi koji si na tanjur odjednom natrpaju sve i svašta, i ono što ide skupa, i ono što ne ide. Pravilo švedskog stola (čuo od Šveđana) je da se do stola ide 5 puta. I postoji red što se svaki put uzima. To ili slično pravilo nastojim primijeniti i kod orebićkog (kao i bilo kojeg drugog samoposlužnog) stola. Problem je što ti revni konobari odnesu tanjur i pribor sa stola čim se makneš otići po još. Kao da ti kažu: Dosta si jeo!. Stoga se trudim staviti pribor za jelo u poseban položaj, a na tanjuru ostaviti barem polovicu, što bi trebao biti jasan znak da nisam završio s tim tanjurom.

Elem – počinje se s hladnim predjelom koji u orebićkoj inačici predstavljaju isključivo razne kombinacije salata (ima i salata po vrstama povrća), s piletinom, tunom, morskim plodovima, sirom, tjesteninom... Da uštedim na slikama, hladnom predjelu sam odmah pridružio i juhu.



Onda slijedi toplo predjelo. U konkretnom slučaju bio je to punjeni paradajz. Salata, ako je ostala, paše i uz jelo.



Sad prelazimo na glavno jelo. Prvi je riblji pjat. Uz to paše lagano kuhano povrće. Kuhano je al dente pa ga treba dobro prožvakati. Prilog je pivo, iako bi vino išlo bolje. Ali bio sam baš žedan i količina vina jednaka ispijenoj količini piva ne bi se baš najbolje odrazila na moj san.



Iako na moru preferiram ribu, ponekad me, uz nju, privuku i druga jela. Slijedi, dakle, mesni pjat. Na ovom je nerezonski dodana tjestenina carbonara koja je toplo predjelo, ali je ranije nisam uočio.



Iako u pravilu ne ide, ovaj put išao je i mesni pjat 2. Nisam htio špikanu svinjetinu umakati u sos s govedinom. Ne mogu oni u kuhinji naprati toliko suđa koliko ga ja mogu zaprljati. A još da imam tek kao nekad...



Kad su tako zadovoljene niske strasti gladne osobe može se preći na desert. Kolači i voće. A može i sladoled.



I sad će me netko upitati: To si sve pojeo za istu večeru?. Da, to sam sve pojeo za istu večeru!

A što nisam (a mogao sam, ali bi mi bilo zlo) pojeo za tu večeru?

Tzv. hladna predjela (miješane salate) i dodaci





Obične salate



Hladna predjela i riblji dio



Mesni dio



Od svega ti se zavrti u glavi pa sam propustio sam fotodokumentirati još 6 posuda (rižota, pire krumpir, povrće, pljeskavice, ...) uz peć gdje kuhar priprema hranu na licu mjesta.

Zbirka slatkiša



Zbirka voća





Je l' to netko rekao da trebam promijeniti avatar i nick u Pero Ždero?

gaspa je napisao/la:...
Je l' to netko rekao da trebam promijeniti avatar i nick u Pero Ždero?

Stani u red ...

Juhu nisi opisao...

Pfaff je napisao/la:Juhu nisi opisao...

Izgleda ko ajnpen (prežgana) juha sa starim kruhom.

Juha je bistra. Može biti goveđa ili kokošja. Punjenje se bira: prženi kruh, tjestenina, riža, mrkva s graškom