Njam, njam ...part II

Kad sam već ovdje preporučio bih vam ovaj krasni sir odnosno Fetu kojeg sam otkrio početkom ove godine u K.
Stalno je na akciji, prodaje se po 8 eura. 800 grama čiste mase (u salamuri je) i prilično je slan pa si za obrok
dodam još malo kiselog vrhnja da ga razblaži.

To mi je dovoljno za 7-8 večeri (uz malo krekera na kraju)

O, da! A i kantica je spretna za ukladištiti neke stvari u radioni!

borna je napisao/la:Kad sam već ovdje preporučio bih vam...

A predizborna šutnja?

Nakon onih svemirskih kaladonta, konzervi (ajd, to još i može proć) i najlon vrećica, došlo mi je da izvadim iz frižidera komad prave hrane:





Za razliku od Pfaffovih sapunaša, ovo ja nazivam špekom - tanka ploča modela "Crvena zvezda", s crveno-bijelim prugama.

Jučer je iz Rijeke došao susjed Željko i na terasu postavio neobičan predmet

Ja sam nakon svoga ručka malo odspavao pa sam kasnije vidio "to" otvoreno

To je u stvari jedan pekač koji ima grijalice odozgor i odozdola
Malo me to začudilo jer je Željko obično po dolasku uvijek pripremio i zapalio roštilj, ovako mu je jednostavnije.

Hm, da - to običavaju nazivati električna peka. Imaju ga moji frendovi i dobro funkcionira, a čini mi se i da nema gore-dolje, nego kako hoćeš ili ti ispadne.

besposlenpop je napisao/la:Hm, da - to običavaju nazivati električna peka. Imaju ga moji frendovi i dobro funkcionira, a čini mi se i da nema gore-dolje, nego kako hoćeš ili ti ispadne.

Ojaj! Bilo je toga još prije 60+ godinica. Bile su od aluminija i ispod ručke na poklopcu je bio prozorčić. U kampu je bilo par obitelji, mahom iz istočnijeh strana koji su to nosili sobom i dok su se muški brčkali u tekućini, gospoje su izvodile gastronomske čarolije (pite, bureci, đuveči...)

Pfaff je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:Hm, da - to običavaju nazivati električna peka. Imaju ga moji frendovi i dobro funkcionira, a čini mi se i da nema gore-dolje, nego kako hoćeš ili ti ispadne.

Ojaj! Bilo je toga još prije 60+ godinica. Bile su od aluminija i ispod ručke na poklopcu je bio prozorčić. U kampu je bilo par obitelji, mahom iz istočnijeh strana koji su to nosili sobom i dok su se muški brčkali u tekućini, gospoje su izvodile gastronomske čarolije (pite, bureci, đuveči...)

O da, o da!
Imali ga mi (al je imao spiralu samo na poklopcu).
Prozorčić jei nače služio da pokazuje kolko je upotrebljavan, jer su naslage bile fino zapečene i bio je manje proziran od varilačkog.

I mi, i mi... i musavi prozorčić

ŠTO JEDU ĐORĐE I DRUŠTVO

Zatvara li se krug? Ili se formira nekakva spirala? Ili čak Möbiusova vrpca, pa smo čas s jedne, čas s druge strane? A možda je sve najsličnije kraljici krivulja, cikloidi, koja, ako joj dobro izabereš parametre, opisuje predivne šare.

Sve u svemu, iz Slovenije smo mogli dalje na zapad, ali ja sam izabrao povratak na istok. Čitat ćete, ili ste čitali, o ovogodišnjim obiđenim krajevima u Zapisima iz Bosne, upoznali se tamo s kulturno-povijesnim, vjerskim i etnološkim nasljeđem, a ovdje ću prisnažiti s kulinarskim. Kad odeš u Bosnu, što ćeš jesti? Pizzu? Lignje? Hamburger? Iako se i to nudi. Ali ova tema zahtijeva prave, izvorne, autentične specijalitete. Ponekad se iza maštovitog, čudnovatog, domaćeg, izvornog, autentičnog imena krije neko u svijetu rašiteno jelo, nama dobro poznato, možda tek s malom izmjenom, jer tko bi izmislio tolika silna jela koliko možemo izmisliti imena. No, ipak sam uspio pronaći neobičnosti.

Počinjemo s banjalučkim krajem. Jugoistočno u brdima su Ljubačke doline, šire opisane u putopisu Zapisi iz Bosne. Kraj je to naseljen srpskim življem koji su na najbolji mogući način, prvenstveno zaslugom entuzijasta Nedeljka Brankovića, u tamošnje etno selo prenijeli najbolje od svoje tradicije. U to spada i jestvenik.

Što se nudi za doručak po izboru domaćina? Nama ostaje samo sjesti i jesti.



Bogato, nema što. Prepoznat ćete sve osim, možda, uštipaka od heljde. Nešto poput fritula. Tijesto od heljdinog brašna prženo u ulju. Malo slatkasto. Kao posebno jelo ovu količinu naplaćuju 6 KM.

Sad samo čekam razglabanje nekog genijalca o turskoj kavi u keramičkoj šalici. Kava je kuhana na turski a šalica je, po riječima konobarice, bila specijalno za mene, EUljanina, i to dupla porcija

A na kraju dana – večera. Kako je započeti u onim krajevima? Rakijom. Nudi se desetak vrsta, od svog mogućeg voća i nevoća. Ali, konobarica je bila rezilutna: šljivovica i točka. To je piće ovog kraja. Zaštitni znak. Pa, dobro.



E, to volim. Fraklec, čokanj, unučić… kako ga god zvali. Dobra mjera, pun do vrha. Ali, u konačnici, ipak nekako premale zapremine. Nestane ta šljivovica učas. Pogledajmo što se dalje nudi.



Što vam je nepoznato, a primamljivo? Što biste izabrali?

Predjelo, za početak. Krivo sam izabrao. Bolje rečeno, konobarica me krivo usmjerila. Obzirom da sam blagovanje počeo s večerom, a doručak je uslijedio drugi dan, nisam znao da su uštipci pomalo slatkasti i da ne idu najbolje kao predjelo, čak ni s kajmakom.



S jetvenika mi je jedino nepoznato jelo bila ljubačka tepsija. Pa, probajmo je.



Piletina, mješavina povrća i jaja. Zamjerka: nemaju veliko pivo (za velike ljude). Obrok je red završiti s desertom. Ljubački kolač



Ne bje loš. Od mrkve. Već neko vrijeme uplićem u ovu temu elemente teme Glu, glu, ali je u ovom slučaju teško to razdvojiti. Nektar pivo popio sam za žeđ, Gorštaka, uradak craft pivovare iz Laktaša, pijem za gušt. I treba ga guštati jer je dvostruko skuplji. Ekstrakt 13,8%, alkohola 6%, IBU 46.

A jelovnik je, dapače, prilično civilizirano preveden na engleski

Yes, indeed. Especially Ljubačka tepsija. But, salmo trutta varietà fario, caratterizzata da numerose macchie puntiformi nere e rosse sul dorso olivastro, col ventre di color bianco grigiastro argentato, e con una macchia nera marginata di rosso al margine della prima pinna dorsale; frequente nei fiumi con acque limpide e nei torrenti di montagna.

gaspa je napisao/la:But, salmo trutta varietà fario, caratterizzata da numerose macchie puntiformi nere e rosse sul dorso olivastro, col ventre di color bianco grigiastro argentato, e con una macchia nera marginata di rosso al margine della prima pinna dorsale; frequente nei fiumi con acque limpide e nei torrenti di montagna.

Savršeno! Je li Ti Dante neki prastric ili je Google Translate imao zvjezdane trenutke?

Nije i nije, ali na Wikipediji svašta nađeš. Naravno, prvo moraš naći odgovarajuću Wikipediju.

Znam da slika govori tisuću riječi (pa sadržaj može biti od bažulja do gulaša itd.), al morate mi vjerovati na riječ da se kuha "srneći gulaš na lovački način ili divljač slatkog okusa":

https://01portal.hr/gastro-srneci-gulas-na-lovacki-nacin-ili-divljac-slatkog-okusa-pravi-uzitak-za-nepce/



Bilo je, naravno, malih izmjena u pripremi, jer ... kakav bi ja bil kuhar kad ne bi imal svoje tajne.

Prilog: knedli od kruha?

Pfaff je napisao/la:Prilog: knedli od kruha?

Šufnudli.
Knedli ni bilo u tom dućanu.

besposlenpop je napisao/la:

Nevjerovatno! Prije pol sata sam nećakinji iz Švajcarske upravo tako opisivao kako radim testo za palaćinci!

Helga je jučer imala rođendančić pa sam se malo razmahao:

Caprese (mozzarella, pomidori i listići svžeg bosiljka složeni u bojama talijanske zastave)
Pršut s kuglicama dinje
Polovice avokada punjene koktelom od kozica



Podlili smo finim talijanskim pjenušcem



Desert: Cheesecake torta glazirana želeom od naranče i dekorirana maraskama



S drugarskim pozdravom: Njam-njam!

Daljinski se oblizujem. Eh, što stari meraklija zna. Jesi li time kupio oprost za buduće nestašluke narednih mjesec (ili više) dana?

Ja mu ne bi dao oprosta duže od tjedan dana, ima da se svako malo potrudi što mu ne pada teško

ŠTO JEDU MUJO I HASO [3]

Možda sam trebao upitati: što su jeli veziri, jer na redu je vezirski grad Travnik. Ali, bojim se da od vezirske hrane nije ostalo ni spomena. Ovdje ne bi trebalo dulje bivati jer je ugostiteljska ponuda više nego skromna. Uvijek jedno te isto. Ali, odlično pripremljeno. Ne znam u kojoj mjeri domaći posjećuju ugostiteljske lokale – možda kad se ponekad zažele dobrog roštilja – ali ovdašnji restorani prvenstveno su usmjereni na turiste, a tih je najviše iz arapskih zemalja.

Neki duh zapada prisutan je u travničkom hotelu Lipa. Desi se i tu poneki arapski turist, uglavnom u vlastitom aranžmanu. Pa onda dođu na ponudom prebogati doručak i ne uživaju u njemu. Nije to baš njihov izbor. Sala za doručak:



Pođimo redom – stol s narescima, čuvenim travničkim sirom (one hrge u lijevom dijelu), kajmakom, namazima, povrćem… U onim zdjelama vidljivim na prvoj slici su kobasice, kajgana, neki krumpir i pohani kruh, za kojim Arapi luduju.



Slatki dio: hurmašice, kremšnite, bakljave, torta, pekmezi, pudinzi



Tekući dio: automat za sokove, izbor čajeva, aparat za kavu.



E sad, da ne bi sve bilo idealno, kava je grozna. U svim oblicima – kao kava, bijela  kava, capuccino… Potvrdila recepcionerka.

Početak dana smo riješili. Ostaje nam zadovoljiti svoje niske strasti pred večer. Jedna od obveza u Travniku je ići na ćevape kod Harija. Ako nisi tamo jeo, nisi bio u Travniku, odn. džaba si dolazio. Vrijedi i za ženski spol. U rodove se ne razumijem najbolje. Hari daje riječi ćevapčići novi smisao i definiciju. Ispalo je da su sudžukice nepotreban višak. Nadalje, u Travniku i veličine porcija imaju drukčije značenje nego inače. Mala porcija je 10 ćevapa, velika 20. Može se naručiti i kila.



Sitno sjeckani luk me uvijek ozlovolji – ja volim krupnije kocke. Bosanska (muslimanska) prohibicija me također ozlovolji jer poslije slasnog roštilja moram negdje požuriti na pivo, što se najčešće završi kupnjom istog u trgovini, ako je nađem. U hotelskom kompleksu je, srećom, i Mercator koji radi do 22 h, pa sam, glede hladnog piva, bio zbrinut.

Iako je sve u znaku ćevapa i bureka, uspio sam pronaći i mali odmak u konobi (glupog li naziva u Travniku) Plava voda. Dok se svi prežderavaju jeftinijim ćevapima, uspio sam pronaći pohani mozak. Serviran na prženom kruhu. To nisam jeo valjda 15 godina, ako ne i više. Mozak, ne kruh. I – Plava voda nudi pivo. Ožujsko. Veliko.



Uočit ćete da u svemu dosad nekako nedostaje prava bosanska kahva iz džezve u fildžanima. Nema. Možda i ima, ali ja sam se nameračio na najoriginalnije mjesto, Lutvinu kahvanu. Brus! Zatvoreno! Neki rastežu blagdan Bajram kao harmoniku. A zašto baš u Lutvinu kahvanu? Čitajte u Zapisima iz Bosne za koji dan.

Dok Gaspa mezeti bosanske sećije, samo da vas obavijestim da se meni opet zalomila srnetina.
Ovaj put rebra, pa sam opet malo prilgodil recepturu ...