Njam, njam ...part II

Današnji obedić:

Tri pice na riječki zi palentun



Cvekla salata kao prilog



Podliveno s Daruvarcem deluhe

I danas jebijo nekakav čorbali ručak iako ideološki više vuče na gaspinu stranu...
Kus-kus je jelo karakteristično za zemlje Magreba iako se proširilo kojekuda, a ponajviše u Vrancuskoj.
Radi se o povrtnoj juhi s porilukom, slanutkom, kupusom, dosta češnjaka i par vrsta mesa (kod mene to bude kad od nečega ostane). Jede se uz griz odgovarajućeg imena, a dodaje se u tanjur čega već fali: kad nestane juhe, dolije se, a onda obično postane prejušno pa se doda griza. I tako dok ima!



Jelo je prilično ljuto. U njega se dodaje začin harissa da bi se postigla kakvoća znojenja. Ja sam ju negdje zametnuo, ali sam u špajzi našao nekakav pire od chilly papričica. Poslužilo je!

ŠTO JEDU MUJO I HASO [4]

Lutanje po Bosni dovelo nas je i u prijestolnicu. Današnju. Miješa se tu narod raznih boja kože, u Starom dijelu, Baščaršiji, gužva je k'o u Dubrovniku. A njam-njam razmatranje ja ću opet početi doručkom. Daleko skromnijem nego u Travniku (ali i hotel je manji). Vlasnici su racionalni pa iznose odmjerene količine. Poslije mog prolaska zdjele bivaju prilično opustošene. Baš me briga, za taj doručak uzimaju mi 5 €.



Na gornjem dijelu imamo redom, s lijeva na desno: turske pekmeze od jagode i višnje, žitarice, neki namaz koji nije sastavni dio mojih doručaka, jogurt, mlijeko, sokovi. U donjem dijelu: termosice s vrućom vodom i kavom, kolačići Munch Mallow, pašteta, maslac, topljeni sir, sirni namaz, tvrdo kuhana jaja, travnički sir, naresci i sir, otraga kruh (žalosno – najobičniji kruh, nema peciva), paradajz i krastavci, masline

Burekdžinicu Oklagiju već sam ranije spominjao. Danas ćemo zaviriti unutra. Nema pite koje nema. Slane, slatke, obične, neobične… Nema na porcije, nego na kile, sve se važe. Vaga je visoko na pultu, da i kupci vide na displeju masu i cijenu. A prodavačica nek' radi vježbe istezanja. Možda i ponaraste.



Spominjao sam i točionik ajrana. Jedno je kad pišeš/pričaš, drugo je kad vidiš. Teče tako ajran ali ne kao što teče i teče, teče jedan slap, već je ovo u zatvorenom krugu. Natoče ti iz pipe pa nadodaju šefljom pjene. Jest da sve podsjeća na sudoper, i da si u dilemi piti to ili ne, ali znate onu: kud svi Turci, tud i gost Oklagije.



Moja standardna kombinacija heljdopite (ona je zapravo specijalitet užičkog i zlatarskog kraja; nije prava pita jer nema kore već je riječ o palačinkama od heljde s nadjevom od sira, kajmaka i jaja) i zeljanika (ni on nije nije pita, nema kore, već je mješavina blitve/špinata, sira i jaja), ovaj put pojačana tikvenicom (bučnicom). I ajran.



Prste smo polizali, ajran popili, a sad 'aj'mo na nešto konkretno. U Sarajevu je mnogo ćevabdžinica, redom su sve dobre, a, kažu, ističu se Ferhatović, Željo i Hodžić. Mrkvu izbjegavajte u širokom luku. Roštilj u Želji (ima ih više, ovo je Željo 3) je korektan ali nije spektakularan (blaženi Hari u Travniku). Tu sam probao i teleće bubrege na žaru. I Željo je, kao i drugi, član kluba trezvenjaka i od piva ništa, pa sam se zadovoljio kiselim mlijekom.



Ali ne mo'š stalno jesti pite i ćevape. Ima Bosna i drugih dobrih jela. Recimo, Bosanska kuća (kao i susjedno joj Staklo) kuha i jela na žlicu. Tekućinu i sol nadoknadit ćemo povrtnom čorbom.



Ovo (gore) je malo siromašnija čorba od begove (u nju ide i piletina), kakvu sam jeo u turskom restoranu Epicentrum (dolje).



U Bosanskoj kući u bosanski lonac stavljaju samo teletinu, pa, iako je to možda pravi izvorni recept, fali mi raznolikost mesa. Zato sam se odlučio za bosanski sahan. Punjeno svašta. Samo, riža kao prilog nije najsretnije rješenje jer je sve ionako punjeno začinjenom mješavinom mesa i riže.



Zaključili ste i da sam bio poprilično žedan. Treba iskoristiti pivo, tamo gdje ga ima.

A sad opet skok u Epicentrum. Lani sam tamo jeo odlično pecivo. Sad su promijenili vlasnika i donekle orijentaciju na turske specijalitete. Najturskiji od njih je bio orman kebab. Tanjurić djeluje majušan, optička varka, jer porcija je ipak izdašna.



Neki restorani, poput ovog i travničkog Harija, su zanimljivi. Uz jelo dobiješ račun i kad si gotov, plaćaš unutra na blagajni. Konobari su time zakinuti za napojnicu. A što mi se u Epicentrumu jako dopalo? Cijene vrlo pristojne, somun ne zaračunavaju a i ovu salaticu od paprike i zelja, čega li, nisu naplatili.

Dođosmo i do deserta. Bez prethodnog piva, nažalost (a za prijašnjih vlasnika ga je bilo; ovi novi i dan danas imaju suncobrane s natpisom Sarajevsko pivo – navlakuša). Izabrao sam bakljavu. Ova je bila od pistacija. 4 KM (drugdje je obična 5 KM). Za piće sam naručio čaj iz simpatičnih čašica. Kao u turskim sapunicama. Čaj nisu naplatili.



Time sam nekako zaokružio gastronomsku stranu mog prvog ovogodišnjeg tumaranja po Bosni.

A rekli su da mora pasti puno kiše jerbo da ih inače neće biti...

Obično stavljam neki svoj naslov koji upućuje ili na neki način određuje o čemu ću pisati. Ovaj put sam ostao bez inspiracije. Možda nešto kao: Dalmatinac u… – ali gdje? A mislim i da je Dalmatinac samo navlakuša. Bez obzira što se radi o Konobi Roko niti je ugođaj dalmatinski, nit su jela dalmatinska. I ne trebaju biti! Kad pročitaš jestvenik, nije ti više važno ni kako se mjesto zove, ni kako je uređeno.

Mjesto radnje: Bjelovar. Zato sam se i pitao gdje je Dalmatinac. Bjelovarski kraj nema neku svoju bližu zemljopisnu odrednicu, svoj naziv regije. Reći: Bilogora ne bi bilo najispravnije. Bjelovar je ipak grad, i to na nekoj manje-više zaravni.

No dobro, rekli smo: Konoba Roko. Smještena u jednoj sporednoj uličici, nevelika prizemnica sa sjenovitim dvorištem, vanjštinom ne obećava ništa posebno. No, izbor jela baca vas u očaj. Pozitivni! Sve zvuči tako maštovito, tako privlačno, i – nadasve – slasno, da ne znaš što odabrati. Pak ću onda prikazati mali dio, a vi, desite li se u Bjelovaru i pritom ogladnite, navratite. Neće vam biti žao.

Ja počeo s krem juhom od graška s prženom slaninom i knedlama od griza, za koju je i konobarica potvrdila da je, od 4 ponuđene, najbolja. Ako su se već potrudili s nazivom, valjda ni izvedba neće zaostati. Pa to izgleda ovako – prvo donesu ovaj tanjur u kojem su grisknedli, prepržena šnita špeka i vrhnje. U biti ne volim ove tanjure jer su iz grupe onih u/na koje u biti ili malo stane, ili malo dobiješ. Mene na tanjurčini promjera tridesetak cm ne impresioniraju tri ukrašena drekeca – ja volim, kad stavim zube u pogon, da onda to traje i traje. No, ovaj tanjur možda malo zavarava, rupa je ipak dovoljno duboka da u nju žlicom zagrabiš dvoznamenkasti broj puta. Tko je meni kriv kad u svoj tanjur (a nije ga bilo lako naći) doma sipam doslovce pola litre juhe.



A onda, kad smo se uvjerili da sastojci odgovaraju opisu u jestveniku, slijedi graškova juha koju istačemo iz ovog – kako bi se to zvalo? Čajnik nije, jušnik nije (jušnik izgleda drukčije)…



Nećemo se zamarati predjelima 'vakim i 'nakim, idemo na glavno jelo. Moj izbor je bilo jelo s najduljim imenom: pileći file punjen špinatom i sirom, holandez umak, džem od luka, začini, kroketi. Računao sam: ako od svakog dijela stave malo, bit će na kraju puno.



Za one koji u konobi žele jelo iz konobe, odn. nešto s mora – eto im tuna steak s prilogom. Em lijepo izgleda, em je dobrog okusa.



Deserat. Tu nije bilo nekih fantazizama (jesam li to dobro rekao?), pa sam, možda i preko volje, naručio knedle sa šljivama. Ono preko volje pokazalo se potpuno pogrešnim jer knedli su bili izvrsni, a šljive su mi više nalikovale marelicama, svakako su bile neke posebne vrste. A velike. A nisam osjetio kožu.



Bude li netko komentirao one dvije pivske flaše – obje su moje (a nisu bile jedine). Nakon petosatnog poslovnog stajanja na livadi, na 36,5 (mjereno u sjeni), konobarica naprosto nije mogla dovoljno brzo donositi, koliko sam brzo ja mogao popiti.

Vidiš, vidiš... Dao si mi par ideja

Ja ogladnijo.

gaspa je napisao/la:...

Burekdžinicu Oklagiju već sam ranije spominjao. Danas ćemo zaviriti unutra. Nema pite koje nema. ...

I onda će oni nama: "Nema bureka sa sirom!" (ne računam tu kad ti stave šnitu sira na burek od mesa), a unutra uredno prodaju "pite" (i čisto usput, unjih je buregdžinica, a nije bureG?)?

gaspa je napisao/la:... Za piće sam naručio čaj iz simpatičnih čašica. ...

Jel taj čaj čaj (od istoimene biljke), il uvarak od nekih drugih biljaka (lišća, cvijeća, plodova, korijenja, kore ...)?
A jel već zašećeren, il je kocka namijenjena za to ili dodatno zaslađivanje?

gaspa je napisao/la:Obično stavljam neki svoj naslov koji upućuje ili na neki način određuje o čemu ću pisati. Ovaj put sam ostao bez inspiracije. Možda nešto kao: Dalmatinac u… – ali gdje? A mislim i da je Dalmatinac samo navlakuša. Bez obzira što se radi o Konobi Roko niti je ugođaj dalmatinski, nit su jela dalmatinska. I ne trebaju biti! Kad pročitaš jestvenik, nije ti više važno ni kako se mjesto zove, ni kako je uređeno.

Mjesto radnje: Bjelovar. Zato sam se i pitao gdje je Dalmatinac. Bjelovarski kraj nema neku svoju bližu zemljopisnu odrednicu, svoj naziv regije. Reći: Bilogora ne bi bilo najispravnije. Bjelovar je ipak grad, i to na nekoj manje-više zaravni.

No dobro, rekli smo: Konoba Roko. Smještena u jednoj sporednoj uličici, nevelika prizemnica sa sjenovitim dvorištem, vanjštinom ne obećava ništa posebno. No, izbor jela baca vas u očaj. Pozitivni! ...

Ija sam tamo bijo (lani)
I vino il pivo sam pijo
Itd.

Ukratko, izbor je pao između 2 vlaka na restoran najbliži kolodvoru (a to je ta konoba).
Kako vlakovi ne vole čekati kad na njih ideš, ostalo mi je nešto više od pol sata za jedno (glavno) jelo i, čini mi se ipak, jednu čašu vina.
I da, bilo je jako dobro.

Aktualno:

besposlenpop je napisao/la:Jel taj čaj čaj (od istoimene biljke), il uvarak od nekih drugih biljaka (lišća, cvijeća, plodova, korijenja, kore ...)?
A jel već zašećeren, il je kocka namijenjena za to ili dodatno zaslađivanje?

Zašećeren nije, a rekao bih da je klasika: hibiskus, možda sa šipkom

Generalno uzevši, ovo više spada pod Glu-glu, ali pustimo sad...

besposlenpop je napisao/la:Jel taj čaj čaj (od istoimene biljke), il uvarak od nekih drugih biljaka (lišća, cvijeća, plodova, korijenja, kore ...)?

Also, da se razmemo: Čaj je jedino onaj pravi, kako god ga zvali: crni, ruski, kineski, indijski... Nastaje od biljaka koje su u rodu s ružom. Sve ostalo su uvarci. Tisane, rekao bi Hercule Poirot!

gaspa je napisao/la:Zašećeren nije, a rekao bih da je klasika: hibiskus, možda sa šipkom

Dvije cure u kafiću. Dolazi konobar i jedna naruči: "Molim vas hibiskus!"
Pita ona druga: "A što ti je taj hibiskus?"
"Čaj..."
"Onda meni, molim, hibiskus od kamilice!!!"

Pfaff je napisao/la:Generalno uzevši, ovo više spada pod Glu-glu, ali pustimo sad...

Nismo pustili. Prebačeno tamo i diskusija nastavljena.

Velefešta 2024.

Moj sin Amerikanac posjećuje nas redovno svake godine i to obično budu neka tri tjedna u lijepim, toplim ljetnim mjesecima. Tom se prigodom obavezno organizira jedan sveopći dernek za drage ljude (prijatelje i ponekog od rodbine). Ta tradicija traje već jedno pešest godina (Since…).. I, kako je rekao netko od gostovah, “Velefešta u Sungeru je već postala brend!”

Sve skupa se odvija na okokućnim prostorima i to bude veoma zabavno. Seniori se u neko doba pogube u smjeru pahuljastih jastučića, a juniori nastave do jutra. Bilo je slučajeva da su ponekog odnijeli doma skupa s klupom na kojoj je zaspao!
Ove je godine stvar postala komplicirana jer je sinak imao neke druge ljetne planove pa je došao početkom meteorološke jeseni, a to baš i nije neko doba za pravljenje fešti na otvorenom, ne? Da ne duljim: kiša je cmoljila cijeli dan, sve je bilo mokro, a prostor smo riješili tako da smo goste nabili u garažu koja nije mala, ali… Bio je vani i neki veliki gazebo pa se 40+ grla nekako rasprostrlo. Mačak Sivko je bio dešperatan jer su bila i dva psa i četvero čučavaca, a to njemu ne paše. Na kraju se zavukao u dnevni boravak i zaspao na mom stolcu

No, da ne gnjavim previse… Evo mene u punoj ratnoj spremi s nožem za pasom i kutlačom iza uha. Jer priprema ingestibilija pada na moja nejaka pleća!



Menu. Nažalost skučenost prostora u garaži me spriječila u organizaciji pravog šveckog stola s natpisima i pojašnjenjem jestvina. Osim toga, uzvanici su dmaho navalili k’o da su iz glada utekli pa je situacija učas postala kaotična.


Slike jestvina (nažalost ne svih) su uglavnom dobavljene ljubaznim prinosima ostalih sudionika eventa jer sam ja imao posla i masne prste!
Ovo su Bignjè rijempite



Azijatske grickalice kombinirane s grožđicama i orašastim plodovima



Dinkina salata (kockice ementalera pomiješane s komadićima ananasa). Naziv je u spomen naše pokojne prijateljice koja je to uvela u naš gastro-prostor.
U zdjelici lijevo gore je hummus kojeg savršeno radi prijateljica Lea i njoj je jedinoj dozvoljeno pridonijeti ga. Desno gore je tzv. Etiopsko meso - kockice sirovog goveđeg buta marinirane u pakleno ljutom umaku



Vrancezka salata. Ono drugo je neka torta - doprinos jedne gošće pa nije predmetom ovog prikaza



Tiquice i krmetina pržene u tempura tijestu (gore)
Palenta s grogonzolom (dolje)



Lijevo: Zapečeni gra' na vrancuski način (Cassoulet)
Desno: Pašticada na sungerski





Gulaš od glyüwa vrganjova iz vlastitog uzgoja s taranom



Glavni gost na fešti je obavezno izakućni blatobrčkavac na kolcu (zato ga i zovemo a la ćuprija)
Ja koljem vlastitim donesenim alatom, a oko mene su lešinari koji bi degustirali (tamo kod Gaspe vele: čapkali!)



Detalj s bojišta



O glu-glu strani neću. Bilo je toga na potoke...

I dacol! Mislim da će se ubuduće stvar rješavati cateringom. I’m too old for this shit!

Also dakle... Alora, nadmašio si sve moje prikazane švedske stolove koje su pripremale satnije kuhara i pomoćnog osoblja. Koliko su trajale pripreme? I onda sve nestade u trenu.

gaspa je napisao/la:Also dakle... Alora, nadmašio si sve moje prikazane švedske stolove koje su pripremale satnije kuhara i pomoćnog osoblja.

Hvala na iskazanim toplim riječima (po)hvale

gaspa je napisao/la:Koliko su trajale pripreme?

I ne predugo. Cijeli event ima manje-više uobičajeni scenario s isto tako uobičajenim jestvinama. Zapravo sam počeo negdje u četvrtak pripremom onoga što se dugo priprema, a završio u su(r)botu ujutro s onim što ide u zadnji čas. U podne je sve bilo spremno...

A evo kako izgledaju oznake hrane za švecki stol koje ovoga sleda nisu bile u funkciji

Aha! Zato ona nenasmijana lica tradicionalnih gostiju za stolom govore: Uh, opet jedno te isto ?

Tamo sedamdesetih su u opatijskom Kvarneru, dok još nisu znali za bife posluživanje, imali tiskane jelovnike s izborom više juha/predjela/jela/deserata s rednim brojevima (bilo ih je valjda tridesetak ili više), pa su pansionskim gostima nudili uvijek u potpunosti iste kombinacije.

Nego, 'oćemo li te vidjeti u Masterchefu? Ili u Hell's Kitchen?

gaspa je napisao/la:Nego, 'oćemo li te vidjeti u Masterchefu? Ili u Hell's Kitchen?

Ni u ludilu (hvala na pozitivnom stavu, ali ja sam svoje šegrtovanje u kujni isprobao, pakleni je to posao)

Naročito pranje suđa, štednjaka i radnih površina

gaspa je napisao/la:Naročito pranje suđa, štednjaka i radnih površina

Najgora mi je bila naprava za rezanje pataten prutića na belgijski - di se samo zavuku komadići, a pocrne dok kažeš DePeO

Kako se pravi lova od turizma

Donijela su mi djeca iz Mletakah tri paketa ofarbane riže za činiti rižoto. Tri vrste:
- od jagoda
- od algi
- od sipinog črnila



Neam blage koliko je to koštalo, a bome ni dali je prirodno ili djeca u školi mackaju vodenim bojicama, ali je fora...

Ova s modrom galicom obećava.

Kao što i brojna nova tehnička i tehnološka rješenja leže skrivena u ladicama dok se postojeća ne izraubaju i prestanu donosti dobit, tako se čini i da Marco Polo još nije otkrio sve svoje tajne što ih je u Mletke donio iz Kine. Pomalo, pomalo... možda vidimo i fluorescentnu koju ćemo moći jesti u mraku.

Lijepo je kad imaš drage susjede kojima si usput i simpatičan pa ponekad dobiješ, što ovdje vele, podiljež
Ovo mi je nabrala susjeda tik prije najezde horde gljivolovaca.



Lijepi tvrdi pa su dmaho završili u sauni



Popakirani i spremljeni u kištu za neka bolja vremena



Ostalo je i za obed (s rezancima)