Moja lutanja prugama

(Nastavak sa prethodne stranice)

Da vidimo što ima na pruzi. Ima jedan Vectron HŽ Cargo:



Ima i jedna teretna garnitura s kontejnerima:



Vuče je 1141-388 iz voznog parka HŽPP:



Nešto se kotrlja po tračnicama:



Nekoliko fotografija iz kolodvora Koprivnica:

Vrijeme me nažalost ograničavalo u temeljitijem razgledavanju kolodvora, a svakako sam htio malo prošetati gradom. U kolodvoru Koprivnica i oko njega ima puno toga zanimljivog, pa i arheoloških artefakata poput ostataka spojne pruge (dijela trijangla) iz smjera Mučne Reke prema kolodvoru Bregi. Možda se jednom ekipira kakva zainteresirana ekspedicija...
Oni koji prate moje putopise znaju da uvijek dodam poneku riječ i o mjestu u kojem sam se zatekao. Koprivnica je grad u Podravini i ujedno središte Koprivničko-križevačke županije. Grad Koprivnica obuhvaća 9 naselja - Bakovčice, Draganovec, Herešin, Jagnjedovec, Koprivnica, Kunovec Breg, Reka, Starigrad i Štaglinec. Prema popisu iz 2021. godine na području Grada živjelo je 28.666 stanovnika, od kojih u samoj Koprivnici 22.304. Poput drugih krajeva u Hrvatskoj i Grad Koprivnica je između dva popisa izgubio dio stanovništva (2011. = 30.854, gubitak od 8%).

Zapis o povijesti Koprivnice prenosim sa službene web stranice Grada:

13. STOLJEĆE- Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića iz 1207., 1209. i 1217. godine. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije.
14. STOLJEĆE - Bilo je to zlatno stoljeće u razvoju grada. Koprivnica se tada afirmirala kao urbano središte srednje Podravine, ali i kao značajan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uređenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrđuje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stoljeća. Najvažnija među njima je povelja kralja Ludovika I. Anžuvinca od 4. studenog 1356. godine kojom Koprivnica, na temelju pravnih povlastica pisanih po uzoru na zagrebački Gradec, postaje slobodni i kraljevski grad.
15. STOLJEĆE - Tijekom 15. stoljeća gospodari Koprivnice bili su kralj Zigmund Luksemburgovac, zagrebački biskup Ivan Alben, grofovi Celjski, kralj Matija Korvin i banovi Ernušt. Važniju ulogu u životu koprivničkog kraja imala je sve do velikaških sukoba 1446. godine utvrda Kamengrad na sjevernim obroncima Bilogore.
16. STOLJEĆE - Na dvoru Ernušta 23. rujna 1526. godine, nepunih mjesec dana nakon bitke hrvatsko-ugarske vojske i Osmanlija na Mohačkom polju, održan je Sabor Kraljevine Slavonije na kojem je ban Krsto Frankopan Brinjski izabran za ''skrbnika i branitelja'' kraljevstva. Od polovice 16. stoljeća Koprivnica je utvrđena kapetanija koja ulazi u sustav utvrda Slavonske vojne krajine sa sjedištem generalata u Varaždinu. U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivničku tvrđavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti.
17. STOLJEĆE - Do šezdesetih godina 17. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija - zvijezda postala najmodernija tvrđava između Drave i Save koja je štitila ''ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva''. Od tridesetih godina 17. stoljeća počinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha - mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima snabdijevaju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice.

Koprivnica u XVII. stoljeću:



18. STOLJEĆE - Tijekom stoljeća dolazi do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgradu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli iz Koprivnice u Bjelovar čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine.
19. STOLJEĆE - Novi gospodarski razvoj grada počinje 1870. godine kada je u sklopu Austro-ugarske prometne politike puštena u promet željeznička pruga Budimpešta - Zakany - Koprivnica - Zagreb koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu - kazalištu, književnosti, političkim strankama, gradskim novinama - ostvaruju se ideje angažiranog dijela koprivničkog građanstva.
20. STOLJEĆE - U vrijeme gradonačelnika Josipa Vargovića između 1906. i 1913. počinje proces industrijalizacije u Koprivnici izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica d.d. čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkog gospodarstva sve do tridesetih godina 20. stoljeća.

Koprivnica 1938. godine:



Tijekom druge polovice stoljeća ovu ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka d.d. (...)

https://koprivnica.hr/koprivnica/povijest-grada/

Uz Koprivnicu i okolicu vezan je veliki broj poznatih osoba među kojima su književnici Josip Kozarac (1858.-1906.) i Fran Galović (1887.-1914.), skladatelj Antun Dobronić (1878.-1955.), znanstvenica i tvorac začina ''Vegeta'' Zlata Bartl (1920.-2008.), velikani naivnog slikarstva Ivan Generalić (1914.-1992.) i Ivan Večenaj (1920.-2013.) te znanstvenik i sportaš Žarko Dolinar (1920.2003.).

Josip Kozarac:



Ivan Generalić:



Ivan Večenaj:



Za oblike suvremenog izgleda Koprivnice posebno je zaslužan arhitekt Gjuro Carnelutti (1854.-1928.) koji je među ostalim izgradio zgrade Kotarske oblasti u Nemčićevoj ulici 5 (1893.), Gradske štedionice na Zrinskom trgu 9 (1904.), veliki kompleks kemijske industrije Danica (1907.), gimnazijsku zgradu u Školskoj ulici 5 (1908.), te mnogobrojne stambene i stambeno-poslovne zgrade.

Gjuro Carnelutti:



Zgrade na Florijanskom trgu:



Koprivnica je lijep grad, naročito njegov središnji dio. Ovo je nekada bila palača Koprivničke štedionice, a danas je Gradska galerija:

Gradska vijećnica:



Gradski park:



Župna crkva Svetog Nikole Biskupa. Izgrađena je na temeljima gotičke crkve, a zagrebački biskup Petar Petretić posvetio ju je 1657. godine:



Tražio sam i koprivničku sinagogu, jednu od rijetkih židovskih bogomolja koje su preživjele Drugi svjetski rat, ali je nisam stigao pronaći. Mala židovska zajednica od stotinjak pripadnika sama je fincirala izgradnju sinagoge otvorene 1875. godine. Dizajnirana je u arhitektonskom atelijeru Hönigsberg i Deutsch, a 1937. temeljito ju je renovirao arhitekt Slavko Löwy. Velika većina Židova iz Koprivnice i okolnih mjesta stradala je u Holokaustu, uključivo rabina Izraela Kohna. Tokom Drugog svjetskog rata sinagoga je bila devastirana i pretvorena u zatvor, da bi poslije rata uglavnom bila korištena kao poslovni prostor i skladište za krojačku tvrtku. Mala židovska zajednica je 2011. godine započela obnovu sinagoge koja ima status zaštićenog spomenika kulture.

Koprivnička sinagoga danas, fotografija sa web stranice danica.hr:



Put me doveo do ove zanimljive građevine, jedinog ostatka srednjevjekovne tvrđave Koprivnica - jugoistočnog bastiona:



Opširniji zapis o koprivničkoj tvrđavi prenosim sa web stranice Blaga & misterije:

''Zato hoćemo glasom ovoga dati na znanje da se naši građani i gosti Koprivnice u vjernosti i brojem podignu, da ih poput drugih naših kraljevskih varoši uredimo slobodama i kraljevskom milošću…''. Ovako glasi izvadak iz čuvene povelje ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. koji je potpisom pera tog 4. studenog 1356. godine građanima Koprivnice zauvijek promijenio tadašnju budućnost, a sada slavnu prošlost grada koji je imao za postati jedno od najvećih trgovačkih centara na podravskom putu - cesti prema moru.
Građani Koprivnice prema povelji su dobili mogućnost samostalnog razvoja. Između ostalog, kroz izbor varoškog suca i župnika, pa i crkvu koja će postati dominanta. Na varoši, trgovati se moglo svakog dana osim ponedjeljka.
Novi uvjeti značili su nove prilike i ubrzo je grad počeo rasti unatoč turskoj opasnosti koja je u to vrijeme postajala sve očitija. Zemlja je bila u ratu i građani Koprivnice bacili su se na posao.
''Koprivnička utvrda ubrzo je postala jedan od najljepših primjera nizinske fortifikacije na ovim prostorima'' navode Đurić i Feletar. Turci ju napadaju dvaput, jednom 1532. godine a drugi put 1574. godine kada je zapaljeno predgrađe.
U to vrijeme, Koprivnica postaje jedan od centara obrane od Turaka. U utvrdi je trajno bila stacionirana razmjerno velika vojna posada. Od grada slobodne i trgovine, Koprivnica je postala grad-vojarna, spremna da u svakom trenutku uzvrati turskim četama koje su često provaljivale.
Građani Koprivnice od vojske su u tom periodu bitno osiromašeni i trpe ''svakojaka zlostavljanja vojske'' o čemu svjedoče pritužbe na koprivničkog kapetana Globitzera o kojima je raspravljano na sjednici hrvatskog sabora održanoj 1. svibnja 1580. godine u Varaždinu. Pritužbe je zabilježio povjesničar Rudolf Horvat riječima ''On sa svojom plaćenom vojskom progoni Koprivničane kojima nanosi svakakvu štete i neugodnosti''.
Apeli građana očito su urodili plodom i tijekom XVI. i XVII. stoljeća Koprivnica postaje još značajnije trgovačko središte. Pojavljuju se cehovi, gradi se novo predgrađe, grad je sada već opasan jakim zidinama, bedemima od zemlje, palisadama i dubokim opkopima u koje je skrenuta voda potoka Koprivnica.
Gledajući tlocrt Koprivnice, lako se može zaključiti kako je sustav ulica u gradu bio pravilno raspoređen. Tvrđava je imala nekoliko ulaznih vrata utvrđenih kulama, s pokretnim mostovima preko opkopa. Među najznačajnije spadaju Popovska, Florijanska, Dvorska i Genbullerova.
Moćan je to grad u koji se 1731. godine iz Varaždina seli središte velikog kapetana Vojne krajine, te sjedište generalata. U stvarnosti građane vojska samo opterećuje i zato 1765. godine pišu carici Mariji Tereziji o tome kako je opasnost od Turaka minula, moleći da se grad izuzme od vojnih ovlasti. Carica im uslišava želje i vojnici uskoro odlaze. Obrtnici i trgovci odmah šire grad izvan zidina koje postaju smetnja razvoju koji se vraća na kurs definiran poveljom kralja Ludovika I.
Utvrda polako pada u zaborav i sredinom XIX. stoljeća počinju obimni radovi zaravnavanja bedema i zatrpavanja opkopa. Danas od njih ostaje vrlo malo, tek ostaci kod sajmišta gdje etapno traje obnova dijela utvrde, odnosno takozvanog jugoistočnog bastiona, koji je izvorno nosio ime Đurđevački bastion. Ona je prisutna ne u nestalim bedemima porušene utvrde, ili zakopanim šancima, već u kućama sagrađenih od bedema, tlocrta koji nosi potpis vojne organizacije i slobodnom trgovanju usprkos tegobnoj povijesti.

https://blagamisterije.com/od-stare-koprivnice-jedva-da-ostade-kamen-na-kamenu-ali-ipak-tragovi-te-mocne-utvrde-nalaze-se-na-neocekivanim-mjestima/15937/

Došlo i vrijeme za povratak:



I za kraj dvije fotografije sa povratnog putovanja. S obzirom da je bio dan moglo se uhvatiti nešto prizora kapitalnog zahvata Hrvatskih željeznica, rekonstrukcije pruge Dugo Selo - Botovo - državna granica. Prenosim samo dvije za usporedbu.

Dok Turci na svojoj dionici gaze tempom Sulejmana Veličanstvenog...



... domaći graditelji između Dugog Sela i Vrbovca uspjeli su zatrpati ubogu zgradu nekadašnjeg ukrižja Prikraj:



Opširnije (potrebno je logiranje):

https://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/18543-prvo-besplatno-railfanovsko-putovanje-koprivnica-4-sije%C4%8Dnja-2024/

A baš sam se pitao di si nestao?!

Lijepo i zanimljivo.

Točno da bi trebali nabavit neku udobniju verziju tih vlakova, al bi trebalo i prugu popravit, pa bi se tih 272 km dalo izdržati u tom vlaku s tim sjedalima, a i ta i takva su udobnija od onih u busevima na kojima moram sjedit na relaciji od 550 km, a put traje od 8 do 14 sati ovisi kako kad. Očito je neki trend da sjedala postaju neudobnija, valjda je tako jeftinije, al ako su takva lakša za napravit, onda nemam nikaj protiv toga.

Ovo s prugom Dugo Selo - Križevci je stvarno več preveč, al lijepo je vidjet da se nekaj pomaklo. Prije godinu dana nije bilo još nikakvih radova kod Prikraja. Ak se ne varam u konzorciju je i neka građevinska firma od DB-a, pa je to možda razlog takvom kašnjenju.