Moja lutanja prugama

Bit mršav je prednost u više pogleda!
- manje treba nosit sa sobom (zamisli da nepotrebno tegliš ruksak sa 20-30 kg kamenja)
- manje treba jesti i piti (što je danas postalo najskuplji trošak)
- lakše se provučeš kroz mišju rupu ako zatreba
- namještaj ti traje duže

Krapina 2. kolovoza 2018.

U četvrtak 2. kolovoza posjetio sam Krapinu i malo prošetao kolodvorom i gradom.
Krapina je međukolodvor na pruzi R106 Zabok - Đurmanec - državna granica, na kilometarskom položaju 16+187. Od susjednog kolodvora Sveti Križ Začretje u smjeru Zaboka udaljen je 9,6 km, a od kolodvora Đurmanec u smjeru državne granice 5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 208 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 50 km/h. Željezničku vezu sa Zabokom i ostatkom Hrvatske Krapina je dobila već 1886. godine.

Zgrada:



Kolodvor Krapina ima nathodnik za pješake:



Pogled sa nathodnika:

Ulična strana:



Nekoliko sličica sa kolodvora:

Malo se i prošetalo gradom:







Ova zgrada je vrijedna posebnog osvrta. Riječ je o jedinom ostatku stare srednjovjekovne utvrde, izgrađene kao središnja točka obrane granice prema Sutli. Prema povijesnim dokumentima najstariji vlasnici grada bili su ugarsko-hrvatski kraljevi. Godine 1347. vlasnik grada Krapine bio je kralj Ludovik I. Anžuvinac, a zatim ga je kralj Sigismund Luksemburški darovao grofu Hermanu Celjskom. Nakon toga su se redali novi vlasnici - slavonski ban Jan Vitovec, kralj Matija Korvin i njegov nezakoniti sin Ivaniš, zatim Đuro od Brandenburga, ban Petar Keglević, kralj Rudolf II. i ban Ivan Drašković. U vrijeme njegovog banovanja u Krapini je zasjedalo pet hrvatskih Sabora - 1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. U ovom gradu je umro Tomo Bakač Erdödy, pobjednik nad Turcima u bici pod Siskom 1593. godine. Posljednji gospodari grada Krapine bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Barun Franjo Ottenfels je 1919. godine darovao zgradu gradu Krapini. Od 1994. godine na području srednjevjekovnog grada Krapina izvode se arheološka istraživanja.



I za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

Stanley je napisao/la:Nekoliko sličica sa kolodvora:

Joooj, pa ja sam bijo na tom kolodvoru!

Bijo sam ranije i ja, ali nikada kakbirekli temeljito.

Stanley je napisao/la:Bijo sam ranije i ja, ali nikada kakbirekli temeljito.

Volim ja te Tvoje (kakbirekli) temeljitosti i povijesne štiklece o kolodvorima i pridijeljenim im naseobinama...

U ETR 563 od Postojne do Ljubljane, 9. rujna 2018.

(Molim prvog admina koji naleti da poveća slova u naslovu jer meni to ne polazi za rukom, a ne kanim gubiti vrijeme i živce. Nakon obavljenog molim ovo u zagradi obrisati)

S prijateljima Vjekoslavom i Tomom dogovorio sam se da u subotu 9.rujna krenemo na prvu vožnju novog talijanskog elektromotornog vlaka, koji će svakodnevno povezivati Trst i Ljubljanu kao prva izravna željeznička veza između dva grada nakon deset godina. Ideja je bila odvesti se vlakom do Ljubljane i autobusom do Trsta pa se vratiti vlakom. Nakon podrobne provjere voznih redova ustanovili smo da u Trst ne bi stigli na vrijeme i odlučili smo vlak dočekati u Postojni. Ekipi se pridružio i Vjekoslavov sin Branimir.
Poput drugih putovanja u Sloveniju i ovo je iziskivalo vrlo rano ustajanje. Ja sam se u Vrapču ukrcao u prvi jutarnji vlak koji kreće u 4:53, a u Zaprešiću su me dočekali Vjekoslav i Branimir. Do Dobove smo se prebacili automobilom, tamo sreli Tomu i sjeli u brzi vlak za Ljubljanu.

Vagon HŽ ex Mimara bio je pust:



Stigli smo u Ljubljanu:



Ukrcali smo se u Siemens Desiro koji vozi za Villa Opicinu:



Rakek, između dva svjetska rata pogranični kolodvor kraljevine Jugoslavije. Postojna je tada bila u Italiji i zvala se Postumia:



Stigli smo na odredište:

Nekoliko slika iz kolodvora Postojna:

Malo se prošetalo gradom:







Šetnja nije trajala dugo jer je valjalo stići pravodobno na današnji railfanovski ulov:

Elektromotorna garnitura ETR 563 proizvod je španjolske kompanije Construcciones y Auxiliar de Ferrocarriles (CAF) i vlasništvo željeznice Regione Friuli-Venezia Giulia. Za sada je u prometu 5 garnitura koje nose brojeve 563 001 - 563 005 i imena Città di Trieste, Città di Gorizia, Città di Udine, Città di Aquileia i Città di Cividale del Friuli. Garnitura duljine 91,6 m ima maksimalnu brzinu 160 km/h i kapacitet od 297 putnika i 30 bicikala. Od jučer povezuje Ljubljanu s Trstom dva puta dnevno.

Iznenadila nas je popunjenost vlaka, koja je po subjektivnoj procjeni iznosila 70-80%. Bilo je puno Talijana, a jedan od njih nas je fotografirao:



Nekoliko snimaka unutrašnjosti vlaka:

Zahvaljujući Vjekoslavu koji poznaje gotovo svakoga na Slovenskim železnicama uspjeli smo se uvaliti i kod strojovođe. Slijedi nekoliko impresija iz upravljačnice:









Stigli smo u Ljubljanu:

Prilika da se CAF ETR 563 bolje razgleda izvana:







Vraćali smo se putničkim vlakovima s garniturama Siemens Desiro uz presjedanje u Zidanom Mostu, a ovo je opća gužva na tamošnjem kolodvoru:



Naš vlak za Dobovu dolazi na peron:



Opširnije:

http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/15995-dinastija-paja-toma-i-stanley-u-etr-563-od-postojne-do-ljubljane-9-rujna-2018/

Kolega Andreja Celhar je na Jubitu objavio video toga vlaka

Zanimljivo. Lijepo da su obnovili tu liniju, ali nažalost veze iz Zagreba su praktički neupotrebljive. Za Trst je još dobro (malo manje od sat  vremena čekanja), ali u povratku je to tri sata čekanja. Se planiraju novi polaski tih vlakova, kad su več ovi dobro popunjeni? Ovo u Zidanom Mostu me šokiralo. Tri čista Desira. Slučajno ili su ih počeli prat?

Sutla 16. rujna 2018.

Danas sam imao kraće ''bavljenje'' u zoni stajališta Sutla, posljednjeg službenog mjesta HŽ-a prije granice prema Dobovi na X. koridoru i prije krajnjeg stajališta Harmica na kumrovečkoj pruzi.

Peron:





Stara zgrada je napuštena i vandalizirana:





Iz smjera Dobove stigao je Taurus SŽ 541-009 i na moje iznenađenje stao ispred cestovnog prijelaza...

... iako su polubranici bili spušteni, a radila je i svjetlosna i zvučna signalizacija:



Preko prijelaza korakom:



Ode ona prema Savskom Marofu:



Iz Harmice stiže HŽ PP 6112-108:



HŽ PP 6112-103 za Harmicu. Njime ću se vratiti u Zagreb:

Velika Gorica, rujan 2018.
 
Iskoristio sam jedan od ovih lijepih dana kasnog ljeta da se provozam novom prigradskom željezničkom linijom Zagreb Glavni kolodvor - Velika Gorica. Datum iznimno izostavljam da ne bih eventualno doveo u nepriliku strojovođu koji mi je dopustio vožnju u upravljačnici. Nije baš neki grijeh, ali vrag ne spava. Prijevoznu kartu sam naravno imao.
U vlak je na Glavnom kolodvoru osim mene ušao još jedan putnik. Strojovođa i kondukter kažu da potencijalni putnici još nisu doživjeli ovaj novitet.

Na vlaku je bio ovaj pošarani Mađar:



S obzirom da smo uspostavili dobre diplomatske odnose majstor me ljubazno pripustio u upravljačnicu:







Voziiiii Miško:

S obzirom da idemo prema suncu, a ''šoferšajba'' nije baš u bajnom stanju, slike nisu za izložbu ali mogu proći:

I evo nas u Velikoj Gorici:





Robno skladište odavno nije u funkciji:



Jedna sličica iz prometnog ureda:

''Živog'' teretnog prometa nažalost nije bilo, ali sam u kolodvoru nabrojao 17 Habbins-a:









Malo se zavirilo i u putnički prostor, koji je vrlo uredan i čist:

Jedan od dječjih crteža izloženih u čekaonici:



Stiže mi vlak za povratak:



Pozdrav od vašeg izvjestitelja:



Malo opširnije:

http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/15999-moje-setnje-uz-prugu/?p=601499

Novi Marof 4. listopada 2018.

Jučer sam iskorisio lijep dan za još jedan izlet na prugu. Ovaj put sam se odlučio za Novi Marof, koji je ni kriv ni dužan postao terminalni kolodvor za putničke vlakove između Zagreba i Varaždina. Doduše samo privremeno, dok traje remont pruge oko Krušljevca. Putovao sam vlakovima 3004 i 3013.
Novi Marof je međukolodvor na regionalnoj pruzi R201 Zaprešić - Čakovec, na kilometarskom položaju 71+313. Od susjednog kolodvora Budinšćina u smjeru Zaprešića udaljen je 14,5 km, a od kolodvora Turčin u smjeru Čakovca 11,4 km. Najveća dopuštena brzina vlakova je 45 km/h, a najveća dopuštena duljina na 2. i 3. kolosijeku 178 m. Novi Marof je najkraći kolodvor na čitavoj pruzi.

U Novi Marof sam doputovao ovom Macosom, koja će se vratiti u Zagreb kao vlak 3011:



Zgrada kolodvora:





Nekoliko slika sa kolodvora: