Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara

Lijepa putesestvija! Starom trasom Lujzijane nikada se nisam provozao - iskreno - do tvog proslog putopisa nisam niti znao da je danasnja trasa nije izvorna. Tako da voznja navedenom trasom svakako ide na "to do" listu.
Moja Helga (napola Goranka) ima rodbinu u Cabru i u Delnicama, a posjet i druzenje odgadjamo dok se ne rijesi virusni passaporto.

Dvije fotke Cabra iz 2018, kada smo posljednji put bili tamo.

Najugodnija relacija je preko Crnog Luga i Gerova na Čabar (ne skretati na Zamost nakon Malog Luga) i onda se iz Čabra odvesti dosnom obalom Kupe do Broda i onda uzbrdo na Delnice...

Svakako preporučam inačicu Gornje Jelenje - Lazac - Lividraga - Gerovo, da vidite Risnjak i s druge strane.

A oni odvažniji mogu krenuti s Platka, dubokim šumama, jal do Gerova, jal do Tršća. Ili se preko Trstenika i Gomanca vratiti u Klanu.

Monotonu staru cestu može se izbjeći i relacijom Delnice - Brod na Kupi (vrhunski puževi u hotelu Mance) - Brod Moravice. Usput skrenuti do prekrasnog vidikovca Kavranove stijene (ne one u Skradu!)? Ne, to je samo za odvažne. Ali, neće škoditi da vas narajcam slikom.

gaspa je napisao/la:Svakako preporučam inačicu Gornje Jelenje - Lazac - Lividraga - Gerovo, da vidite Risnjak i s druge strane.

A oni odvažniji mogu krenuti s Platka, dubokim šumama, jal do Gerova, jal do Tršća. Ili se preko Trstenika i Gomanca vratiti u Klanu.

Odlična prilika da se usput ustanovi koje amortizere na autu treba pod hitno zamijeniti!

Potpuno je jasno da u vožnji treba biti pažljiv i pratiti situaciju na cesti a ne zvjerati okolo. Nažalost, tako se desi da nešto i propustiš. Stup na Ravnom Podolju strši dosta osamljeno, pa ga se može uočiti. Ali ima jedan i u Mrzloj Vodici



Samo 4 milje od Rijeke? Pa do tamo smo onda časkom. I Rijeka i Karlovac čine se blizu. No, to su milje iz priče Čizma od sedam milja.

A to da se na miljokazu spominju i Rijeka i Karlovac dokaz je da smo na Lujziani.

Radi se o tzv. austrijskim odnosno bečkim miljama. Svaka milja imala je po 4000 hvati (klaftera) po 6 stopa od 316 mm (ta je mjera i danas otprilike takva) što iznosi cca 7600 m za milju

05. svibanj 2021.


Bijah danas nekim poslom u Delnicama. Obično idem nešto kasnije da pustim lokalni živalj da se ispuca. Na povratku sam uhvatio vlak 4000 kako u polasku iz Delnica kasni oko pola sata.



Negdje na HŽ-ovom sajtu piše da vlakovi mogu kasniti zbog radova. Halo? Oprostite, ali mi nešto čeprkamo po pruzi... I tako već skoro 10 godina. Da ne velim da je karta Delnice - Rijeka četrdesetak kuna za II. razred i voziš se nešto preko sat vremena, a Arriva/Trans stiže za manje od tričetvrt... Za pop...ludit!
Kad je naš voljeni HŽ već ionako na državnim jaslama, mogli bi barem opaliti nekakve dampinške cijene, a ne vadit deficit na ona preostala tri putnika...

Ili da ipak uzmu Kineze pa konačno završe one beskrajne radove na pruzi?

U ime naroda hvala na objašnjenju bečke milje. Sad ćemo lako izračunati i nadmorsku visinu Mrzle Vodice. Onih 2565 cipela (stopa) x 316 mm = 810,5 m. Skoro pa točno.

A za HŽ ne jamraj. Gledaj cijenu po minuti vožnje. Za tih 40-tak kn zaista dobiješ dovoljno dugu uslugu. Usporedi s kino kartom. Doduše, u Zagrebu ZET naplaćuje taj sat 7 kn.

27. svibanj.


Sinoć, 26. svibnja 2021. jebio pun mjesec. Nije, doduše, bio silno krvav kakvim su ga mediji silom željeli prikazati, ali jebio velik. I visio je dosta nisko:

Današnje sam jutro posvetio hrvanju s podivljalom florom…

Pao je, napokon, i prvi otkos u 2021…
Sve sam se nešto nećkao jer mi je bilo dosadno oblačiti se. Zbog mišova i njihove groznice moraš biti jako dobro zaštićen, a ni krpeljovi nisu za zanemariti. Dakle: kombinezon, čižme, pregača, maska, vizir, kapa, rukavice... Izgledam k'o japanski samuraj

A travuljaga je narasla skoro do koljena (njoj ne smetaju ni vremenske nepogode ni razni štetočine) pa je bio zadnji čas.



I tako sam to riješio.











A evo i filmića:



Ima još nekih po duluma, ali to ćemo u lipnju (za sjutra su ionako najavili kišur'nu).

Dobro bi bilo imati neku ofčicu ili kozicu da se sama pobrine i napravi ugodno sa korisnim, u Jurandvoru se svi
nude vlasniku magareta za ispašu?

Probao ja to s cijelim stadom (susjedovih) ovaca. Teren je izgledao k'o sa je dobio šugu.
Te beštije ne znaju lijepo, pristojno bustrofedonski pasti već besciljno tumaraju okolo.

A u Jurandvoru je livada vjerovatno veličine 3 x 2 metra pa magare solidno obavi posao!

Sto se tice posasti miseva i misje groznice - odredjen broj mjaukavaca bi taj problem "satrao u korijenu"!


Jedna od dezurnih zvijeri iz kvarta - nema nikakvih glodavaca u blizoj i daljoj okolici!

Mačak izgleda zaista opasno
Magare je usidreno (privezano užetom) pa mu svaki dan mijenjaju poziciju, radi lijepe kružnice na livadi

30. svibanj 2021.


Najavio nam se u goste prijatelj kojeg nismo vidjeli skoro dvije godine. Ne toliko zbog korone već zato jer on uglavnom živi u UsofA.
I kaže on nama brzoglasno kako bi on došao ujutro u cik-cak zore vlakom 4601 koji u Lokve stiže točno nešto oko 8 i pol. Di su ona lijepa vremena kad je iz Rijeke stizao u Lokve vlak oko 10:15. I još je imao jeftinu autobusnu vezu za Mrkopalj… E, moj, Huane Huanoviću…

Nije bilo druge već se ustati k'o pekarski kalfa, oprati zube, preskočiti jutarnje kafenisanje s najdražom itd., itd… ter krenuti put kolodvora. Još je prasac stigao navrijeme pa sam ga jedva uspio slikati kako odlazi. Ispada sa sam ga istjerao!
ASEA je bila malo musava, ali je vagona bilo k'o u priči, a frend mi veli da je bilo više od 10 putujućih grla





Ručak je bio odličan, a usput smo se i siti nadivanili (iako vino nije bilo portugizec). I onda je popodne trebalo prijatelja vratiti odakle je došao vlakom br. 4606. Zbilja, a di su nestala ona četiri vlaka između 4601 i 4606?
Došli smo navrijeme pa sam mogao pogledati ima li čega novog jer na kolodvoru Loque nisam bio skoro dvije godine. Ima novog. Na obronku preko puta kolodvorske zgrade razapeta je mreža protiv odrona. I tako su neupotrebljive one stube na obronku, a i medvjedi se više ne mogu dolaziti igrati sa željezničkim osobljem.



I onda je došao vlak. Tzv. Ogulinac. Jedan grozomorno pošarani Magyar (za koga je - dobro je, valjda si misle oni u Zagrebu).
Ja sam i jutarnji i popodnevni prizor zalijepio u jedan kratki filmić:



Osvrnimo se malo. Civilna strana kolodvora je sve zapuštenija



I na kraju dva idilična prizora čuvenog goranskog seksa!



Ovo ide u kategoriju predigre…




PS: Dosadašnji rezultati drugog kruga izbora su ohrabrujući!

Pol 9 cik zore???? Mene kad neko na poslu u to vrijeme pozdravi s dobro jutro se čudim jer je jutro davno prošlo.

Kaj se tiče Mađara, ovaj je još i slabo pošaran u usporedbi s onima koje sam vidio u zadnjih tjedan dana kolko sam u Zagrebu. Ovaj ima bar očiščene prozore.

ICE-3M je napisao/la:Pol 9 cik zore???? Mene kad neko na poslu u to vrijeme pozdravi s dobro jutro se čudim jer je jutro davno prošlo.

Ja ne radim, u pemziji sam, mala djeca su nekidan napunila 42 godine, a gospodarsku zgradu punu krava, pilića i ostalih beštija nemam za namirivati. Sljedstveno tome...

Prijatelj Gaspa je potrošio crkvice i pao u letargiju pa kao fratar Tuck leži u debelu hladu uz vrč piva, a kod mene po selu šeću međedi...

Iako je pramaljeće malo okasnilo, priroda živi svoj nezaustavljivi ritam!
Pod krovom imamo gnjezdašce. S ptičicama - mama & tata & nepoznat broj potomaka... I onda mama i tata na smjenu lepršaju okolo loveći crviće i razne bube kako bi prehranili potomstvo. Putem im dobro dođe moja tiramola pa se odmore, a ponekad i olakšaju!





Eto, kod borne su vrane, a mi smo ovdje nešto skromniji u izričaju!

18. lipanj 2021.


Prekjučer, 18. lipnja u 12:00 otvorena je napokon za promet državna cesta  D501 koja spaja čvor Oštrovica na A6 s Mejom odnosno čvorom Hreljin na A7 (riječkoj obilaznici). Bila je zatvorena preko dva mjeseca, a ja sam dmaho otišao vidjeti na što to liči. I vrlo sam zadovoljan...
Ima, doduše još nekih nedovršenih zahvata, primjerice treba srediti križanje s prugom kod ŽCPR "Milja" i na još par mjesta još nisu došli do asfaltiranja, a treba dovršiti i odvojak za kolodvor Meju, ali sve to nije drama.
Najveći zahvati su učinjeni na potezu od gostionice "Bajta" pa do odvojka za Meju gdje je trasa izravnana i otpiljena je ona opasna šikana na dnu. Sad će Purgeri moći komotnije ludovati!
Iznenadilo me što akademski slikari maljaju žutu traku na medijanu ceste. Je li to zbog magle ili smo se vratili pod Austriju?

Nažalost mi se na početku snimanja na objektiv zalijepio nekakav helihopter pa snimak ima fleku, ali vožnju ćemo ponoviti krajem kolovoza kad sve bude definitivno  gotovo!

Stavio sam like iako mi se ne sviđa jer je sve pod punom linijom što je zaista pretjerano! Uvijek će se naći nestrpljivi
koji će pretjecati kad izgube strpljenje iza sporaća, barem je dole od Bajte do Meje puno ravne pregledne ceste?
(Ili nakon/prije Žcp-a)
Badava bih ja mogao ići uzbrdo četvrtom najmanje 100 ako mi se netko vuče u drugoj sa 30.
Prije sam znao uživati vozeći se kao na raliju (naravno bez supatnika u autu i kad nema prometa), pred 10-ak godina
sam noću naišao na dečke koji su izgleda trenirali za neku utrku sa par trkaćih pa sam se umiješao da vide što je BMW...
Doduše kad idem na more po običaju pretovaren spuštam se trećom bez gasa pa mi je tada potrošnja na nuli i
smanjim si prosjek cijele vožnje barem za pola litre.

Posjet kolodvoru u Moravicama (uz pljusak!), 31.08.2021

Zadnji dan kolovoza krenuo sam opet prema Puli, kao i uvijek, omiljenom mi Lujzijanom! Budući da već dugo nisam bio u Moravicama odlučio sam se na kratak posjet kolodvoru. Uz malo sreće, nešto će već biti tamo za fotkanje.


Na putu mi je za oko zapela ova nesretna kuća. Kako se čini, neće još dugo...


Na kolodvoru me je dočekao kontejnerski vlak sa Train Hungary (Croatia) lokomotivom na čelu


Pogled na kolodvor, tracnice i vlak koji čeka polazak. Oblaci u tom trenutku još nisu bili prijeteći!

Nekoliko trenutaka kasnije počelo je žestoko nevrijeme! Ako slika govori tisuću riječi, koliko onda informacija daje slikopis?

U nedjelju (05.09) poslovne obveze natjerale su me natrag za Zagreb, kao i obično, put me opet vodio starim cestama, ovoga puta dragom mi Karolinom, a lijep i sunčan dan bio je kao stvoren za posjet kolodvorima Plase i Fužine na kojima dugo nisam bio. Tim povodom su nastala sljedeća dva slikopisna uratka!


Od Hreljina do Plasa


Od Plasa do Fužina

Jesen nam je zakucala na vrata. Vjeverice skupljaju lješnjake, međedi jedu sve što stignu, a Gorani vode utrku s divljim praščićima tko će brže iskopati krumpir!
Ja sam se osigurao - nekidan mi je moj majstor Pero dopremio tri vreće crvenog krumpira po 40+ kg. To nam je dosta za nadirućih godinu dana



U nastavku života bavim se plodovima gorja - povremeno mi susjeda donese nešto iz vrta, a uglavnom kupujem gljive vrganjove i termički ih obrađujem...









I onda se nađu u kišti i čekaju neku prehrambenu prigodu!

Posjet kolodvoru Moravice, 17.10.2021

Standardna priča, putovao sam iz Zagreba za Pulu, bio je lijep dan - idealan za laganu vožnju Lujzijanom, čista uživancija. Odlučio sam napraviti pauzu u Moravicama (odmah nakon ulaska u grad postoji jedna pristojna biblioteka) i obići kolodvor.
U neposrednoj blizini biblioteke nalazi se i ŽCPR - u trenutku kada sam se parkirao Luckymobil rampa se spustila i crvena su svjetla počela bljeskati. Istrčao sam iz auta brzinom munje i ulovio ovaj teretnjak! THM Rumunjka vukla je zelene teretne vagone za koje sam kasnije saznao da su rumunjski.




Nakon toga sam se otputio prema kolodvoru. Ljubazan prometnik rekao mi je da uskoro stiže još jedan teretnjak iz smjera Brod Moravica, pa sam ga odlučio pričekati.



Idući vlak trebao je doći kolodvor tek za pola sata, a toliko mi se nije dalo čekati, pa sam nastavio Lujzijanom dalje prema Rijeci. Ionako se već počelo smračivati, pa uvjeti više nisu bili prikladni za fotografiranje.