Njam, njam ...

Z domaćim mlekom imam dve zgodne štorije:

1. Dođe nam u firmu novi delavac iz Svetoga Mateja. I tako u fazi upoznavanja i pričanja svega i svačega dođemo nekako na štoriju kako su nekad i ženske s halubajske strane isto nosile mleko u grad. Velim ja da je istina jer da je nama mleko nosila gospa Klementa. Veli lik: "Pa to je moja nona...!" Svet je mali

2. U vrijeme jednoumlja dok su školske ferije bile pristojno u drugoj polovici prvog mjeseca (a ne skupa s božićem jer tako želi kaptol) kad bi bilo i snijega, imali smo praksu uzeti na smjenu po pet dana godišnjeg, zavuć se u Sunger i osigurati klincima dva tjedna punjenja baterija. Obično bi povukli još kojeg prijatelja s djetetom da bude veselije. Frend bi glumio DIF-ovca i organizirao aktivnosti za klince, a ja sam bio logističar pa je tako moja dužnost bila svako jutro otić kod susjede Marice s kantom po 4 litre friškog mleka...
I kad sam se vratio u Rijeku nakon prve smjene pita mene punica: "Zete, jel' kuhaš mlijeko?" "Kakvo mlijeko?", velim ja. "Pa sam ti dogovorila kod Marice (išle su skupa u školu) da svako jutro uzmeš 4 litre mlijeka?!"
"Dada", velim ja. "Uzmem. I onda donesem doma, a oko stola sjedi troje čučavaca oko hrge palente ili čega već. Jedva si frend i ja otmemo pol litre da nam bude za kavu kroz dan. Ostalo plane i nema tu ničega za kuhanje..."
Klinci bi uredno maznuli 3+ litre friškog toplog mleka ravno ispod krave. I ni vrag im nije falio


Ali dobro, pustimo štorije. Danas sam spekal kruh jer se nikomu ni išlo nikamo - padal je sneg. Kruh je od mješavine raženog i punog heljdinog brašna. Miriši na kilometar. Probal san ga namazat s masti pa posolit - odlično.



Prijateljica iz Labina mi je nekidan donesla nešto domaće govedine od nekakove kravice ku su, brižnu, ubili. Storil san šnicele u toću s gljivama. Dinstali su se na špakeru tri i pol ure. Za prilog: tarana i njoki od kruha kuhani u krpi.

Ma-ma mia Pfaffomire ...

Kruh miriše i kroz monitor ...

Rado sam odlazio na ferije kod pokojnih bake i djeda, između ostalog i zbog mlijeka jer nema boljeg nego friško pomuzeno.

dida je napisao/la:... jer nema boljeg nego friško pomuzeno.

A najde se (ptui!) i koja dlaka iz repa...

A čuj ... kako bi inače bilo domaće ako nebi imalo ku dlačicu, bokunić slame ... al kako si i rekao pili smo takvo mlijeko i ni vrag nam nije bil.

Pfaff je napisao/la: Miriši na kilometar. Probal san ga namazat s masti pa posolit - odlično.

Hvala na podsjetniku..........



Kruh i mast - poštapalica je uz koju su odrasle čitave poslijeratne generacije.....

Danas nijednom iole urbaniziranom stanovniku Lijepe Naše ne pada na pamet namazati na kruh skoncentrirani kolesterol. Nijedan maslac, margarin ili nutella nije ni približno prirasla dječjim nepcima kao što je to nekada učinila razmazana svinjska mast na kruhu našim nepcima.Bilo je tu varijacija na temu,uz dodatak šećera,crvene paprike,soli,češnjaka ......rijetko se jelo za stolom uvijek u trku,jer igra se nije smjela prekidati.......

Srdačan pozdrav !

Moram priznati da i ja još uvijek volim namazati masti na kruh (ako i kad uspijem naći nešto izvorno domaće) !
Još veći mi je žal za čvarcima koji su preko noći nestali, a zadnje vrijeme su postali skuplji od najfinijih salama!
Kažu - sve je to zbog nemasnih svinja, onih starih više nema u uzgoju....a još pred 20-ak godina čvarci su bili
takoreći zabadava!

borna je napisao/la:... (ako i kad uspijem naći nešto izvorno domaće) ...

Prije par dana sam dobio malo (prave) domaće masti (malo manje od kile, negdje oko 80 dag) i to čuvam samo za peć kumpire u pećnici .

Već sad mi se zubići znoje na to ...

Placa na Brajdi. Paviljon unutra. Jugoistočni kantun (s druge strane zida od ribarnice). PPpilići i ostalo. Kupio sam prije mjesec dana kilu masti u kantici. Bila mi je jako dobra, čak je na dnu imala onako malo mrvica od čvaraka pa je restovani na tim "ostacima" bio jako dobar. Cijena? Sitnica. Ja sam platio nekih 15 dlakavaca, sad je me par krešilo na dvajset.

Inače tamo kupujem povoljne sireve u bloku (che sembrano sapun). Pokazali su se odlični za pohanje.

A u K-dućanu u Delnicama sam opet našao PIK-ovu mast. Nije uopće loša.

Pfaff je napisao/la:Placa na Brajdi. ...

Dobro je znat (mada neću sutra otići kupiti jer imam sad jednu određenu količinu za kumpiriće i gljivice)

Evo san se parićal za Vazam:

Pince & šišari



Jajca



A i šunkica je već spečena...

Naš famozni Goranski nadjev nitko ne spominje pa evo da se bar prisjetimo,možda nekom vrati okus

Evo i bakine pince malo u zakasnjenju.

Zgjeda jako fino, ma to ni pinca! Sorry

Pfaff je napisao/la:Zgjeda jako fino, ma to ni pinca! Sorry

Ako malo bolje pogledaš po sastojcima (cizibe, lemoncin, ...) bi moglo bit samo ča je ovo kvadratna pimca a ne 'krugla kako smo naučili

@EDIT@
A i vidi se po samom tjestu da je dosta rahlo i da se radila klasična, okrugla, pinca vjerovatno bi se tjesto "razlilo" i bilo bi teško dobiti onaj prepoznatljiv okrugli oblik

Mi smo (točnije supruga) do pred par godina doma sami pekli pince al' su bile stupaste, teške, gustog tijesta i dosta dugo su se pekle. Takvo tjesto se lako dalo formirat u tri-djelnu pincu. S vremenom smo odustali od te prakse jer koliko pojedemo pince (praktički samo ujutro na Uskrs) zaključili smo da nam je dovoljna i ona PIK-ova.

Talijanski Panetone odavna ne kupujemo jer je prepun aditiva koji znaju prilično teško past na štumik (pogotovo u kombinaciji sa belim kafóm a da ne kažem sa čajem ... posle toga me štumik boli tjedan dana!!!)

Da, da, urbanizirani će namazati guščju mast.

Ali, da ne kompliciramo s previše sastojaka. Dovoljno je na tavi malo prepeći šnite kruha pa ih natrljati češnjakom....

A goranski nadjev - vjerojatno isto što i crnoluški želudac - veličanstveno jelo i dobar podsjetnik da potražim odgovarajuće slike. Prije dosta godina tražio sam naokolo nekog tko to još zna i želi uraditi, našao kuharicu, lokalni ugostiteljski objekt ustupio je kuhinju a izraelska televizija sve je snimala za neki svoj prehrambeni serijal.

(fakat, Pfaffe, nema starih postova - a valjda se jelo izjelo, očima ako ne ustima, pa nema više što za vidit)

dida je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:Zgjeda jako fino, ma to ni pinca! Sorry

A i vidi se po samom tjestu da je dosta rahlo i da se radila klasična, okrugla, pinca vjerovatno bi se tjesto "razlilo" i bilo bi teško dobiti onaj prepoznatljiv okrugli oblik

Mi smo (točnije supruga) do pred par godina doma sami pekli pince al' su bile stupaste, teške, gustog tijesta i dosta dugo su se pekle. Takvo tjesto se lako dalo formirat u tri-djelnu pincu. S vremenom smo odustali od te prakse jer koliko pojedemo pince (praktički samo ujutro na Uskrs) zaključili smo da nam je dovoljna i ona PIK-ova.

Upravo o tome govorim. Prava pinca je gusta, teška, jako mirisna i žuta. Nikako ne rahla, s cizibama i polivena šećerom. U tijesto ide na kilu brašna šest jaja, kvarat cukra i 10 deka putra pa je i logično da je tijesto gusto. Diže se dugo i sporo (najpametnije preko noći), a peče se cca 1 sat - ne bitno duže od običnog kruha.
Ja sam moje zamijesio oko šest ur navečer i pustio dizat do četri ujutro. Onda sam ih premijesio i pustio dalje dizat. U osam ujutro su bile formirane i dizale su se u plehu još uru vremena i oko 10-ih su bile pečene...
Moja pokojna nona je tako delala i vavik su bile dobre. Meni najbolje na Vazam ujutro kad bin fetu namazal putrom pa fetu šunke gore i zagrist u jaje. Mmmmm!

Pfaff je napisao/la:... Prava pinca je gusta, teška, jako mirisna i žuta. ...

To to, to je prava pinca!

A ne ono pjenasto smeće po Komzumima, Plodinama, Billama ... Ustvari, to bi još i bilo OK da to ne košta k'o prava pinca.

Zato, kako sam i napisao, kupujemo PIK-ovu jer je vrlo blizu tih "stupatsih" (ali to je daleko od domaćih) po konzistenciji, okusu i mirisu.

Vrlo slično kao i PIK-ove krafne sa marmeladom ... njihove "imaju dušu", tjesto je fino, aman-taman slatko, ima mirisa po alkoholu (u zadnje vrijeme po rumu), lijepo pečene, ne premasne ... milina za nepce.

Kad ostane zadnji komad MAĐARICE



POJEDEM GA S GUŠTOM



A ZATIM OSTANE PRAZAN TANJUR

Sa malim zakašnjenjem, današnji obed (bili gosti pa se sve malo odužilo )





Žniceli u saftu sa restanim krumpirom i graškom na maslacu. uz to kaul na salatu. Za popit gemištec.

Slatkog ni bilo (osim cukra a od toga se troši zubna caklina) jer mi odavna supruga govori da imam jaku krvi i da mi netreba još i slatkog

Sjeti se… i nek ti zubi, slobodno, propišaju.

Penzionerski canape "Les Miserables"

Alo ... pa đeš kajenski na lebac, će ti oči poiskaču

dida je napisao/la:Alo ... pa đeš kajenski na lebac, će ti oči poiskaču

Nekako mi je blaži na slanini od ljute paprike...

Naj me krivo shvatit ma ... ti to sebe zbog nečeg kažnjavaš ? Otkud sad pak ljuta paprika? Pa ja više ne jedem fafarone jer se neki "pametnjaković" sjetil med njih slatke mećat jedan-dva ljuta i to nazvat ... čuj to ... "blagi"!!! Od frenda ženska je znala smazat celu teglicu ljutih a da ni ni čmrknula (ja pojedem tog jednog "blagog" pa imam problema sa probavom i po 7 dana). U međuvremenu se i ona "prizemljila" pa sad mazne samo pol teglice jer k'o fol ju žari drugo jutro