Njam, njam ...part II

Nije on meni legao ni prije, dok je bio u Cvjetnom. Onda su to opravdavali, kao, gazda (ili partner?) mu ne da da se razmaše... Razvikali su ga, očigledno, oni čiji ukus nije ni sličan mome (a, čini se, ni popovom).

Nakon dugog putovanja, malo uspješnih radova i onda osvježenja u moru prijatelj i ja smo pošteno ogladnili pa smo
ručali u jednom kasnijem terminu od uobičajenoga

On je poželio i dobio punjene paprike a ja već dugo nisam jeo ćevape sa somunom

Bili su fiino sočni i pečeni taman koliko treba, ne volim kad ih dobijem napola sirove ili tvrde i zagorjele

Vrijeme je bilo nekako na pola između ručkova i večere pa nije bilo drugih gostiju

Radi se o ovom restoranu nazvanom Big Bang (?) ispod Velebita, u maloj Stinici

Ugostitelj je, kao i Tesla, shvatio značaj brojeva 3, 6 i 9. Ali, ja bih ipak rado i 10. ćevap! Pogotovo kad su tako mali.

Jučer popodne sam nekim poslom trebal na Dolac, pa su mi već sa štengi zamirišali ćevapi.
Sad buju neki vjerojatno opali na rit, al kak jako rijetko idem u grad, a pogotovo ne na plac, tak mi je ova ćevabdžinica na ćošku iza Kumice bila novost.
Kak sam moral nakon prvog puta na bankomat, tak sam nakon drugog penjanja odlućil da moram na ćevape.
Bili su dobri, ajvar sasvim prosječan, a Laško mrzlo ...
Cijena?
Prava sitnica prema Hvaru ili Stradunu: 91 ćuna (preračunato: 12,11€).
Pogled niz Splavnicu na komadić Trga sigurno nekaj vrijedi, ali ubuduće bum rađe buljil u tarabe il zidove za pola troška.

Danas sam imao naporan dan, ujutro krenuo na daleki put a tek maločas se (po)vratio!
Imao sam priliku ručati u turskom kampu na gradilištu željezničke pruge od Križevaca do Koprivnice

Nisam si puno natrpao u posudu jer sam dobro doručkovao i bilo tek podne.
Ono malo smeđe je bilo opako ljuto i jako, pitao sam turčina što je to no nije mi znao drugačije objasniti nego je pokazao na
usta i rekao uh uh. Stoga sam to malo pomalo miješao sa rižom i slanutkom, kad sam sve pojeo imao sam samo vodu za popiti
pa mi je ubrzo zakuhalo u želucu? U uredu mi je jedna turkinja skuhala pravu tursku kavu koja me smirila ali me sve na kraju
ošamutilo da sam skoro zaspao i dugo mi je trebalo da dođem k sebi...
Imam novih 130 današnjih slikica tako da će 2 nove priče potrajati...

Koja si Ti nježna biljčica?! Ni Thomcro u najboljim danima nije bio tako delikatan na začinjenu hranu...

borna je napisao/la:Imam novih 130 današnjih slikica tako da će 2 nove priče potrajati...

Kaniš to strovaliti odjedamput ili ćeš fitiljiti mjesec-dva?

Nijesam ja kao ti kad nas zatrpa lavina postova, više volim to natenane umjereno polako.....
Uostalom tek sam se malo oporavio od napornog dana i već mi se spava, na kraju prekosjutra bježim na more
a ne sjutra jer je tako odlučila moja hanuma.

Danas ručak u "Kozjaku", na bregu suprotivom Začretju.
Odlična juha od kopriva i pečeni kokot.
Pol mesa sam ostavil i zapakiranog ga donesel doma, a isto tak i naručene štruklje.
Ufff ...

Sjedim ja tako lijepo u subotu, blagujući doručak, i usput motreći televizijski program, konkretno Dobro jutro, Hrvatska. Među ostalim i prilog o vrbovečkom sajmu tradicijskog kulinarstva Kaj su jeli naši stari. I pukne mene odjednom (iako sam zapravo bio već sit od doručka) da bih tom događaju (koji mi godinama izmiče, a i nisam bio suviše zainteresiran) trebao nazočiti. Rečeno-učinjeno, eto mene sat i po kasnije u Vrbovcu.

Sajam se rasprostire u samom centru mjesta, na trgu Petra Zrinskog.



Organizatori su se potrudili lijepo urediti štandove s hranom, uresiti ih prućem i komušinom i domaćim vezenim platnom. Na nekoliko štandova kuhaju se (i prodaju) topla jela, a uz ili iza njih su sjenoviti kutići s klupama i stolovima za blagovanje. Neki štandovi nude samo kolače, na nekima se toči vino a sa strane ima i licitara, i pčelara, i raznoraznih suvenira, a bio je i jedan štand sa sirevima. Na nekim štandovima domislili su se staviti škrabicu s natpisom Dobrovoljni prilozi. Pretpostavljam da svoje proizvode dijele, kao, besplatno i usput zaištu prilog. Bit će da im to u poreznom smislu ispadne povoljnije a možda se i ne moraju registrirati kao pravna osoba. Cijeli sajam, ugođaj, ponuda - reć' bi: zanimljivo. I jest, i nije. Zapravo me izbor razočarao. poprilično. Od kolača se redom nude mješavine suhih kolača za koje sumnjam da su baš bili redoviti na stolovima naših starih. Izostao mi je taj štih prošlosti. Špek fileki, gulaš i što li je još bilo od mesnih jela nit su previše stari, nit previše lokalni (iako sam uzeo za doma dve porcije fileka, ukupno 30 kn, što je jeftinije a zasigurno bolje od onih konzerviranih).

Moju pozornost svojim izborom privukao je slijedeći štand.



S naručivanjem sam počeo skromno, očekujući kako će me dobro oženiti. Bio sam debelo u krivu. A kad me je poslije tog prvog (među)zbroja krenulo...

Na sajmovima se uvijek netko i popratno prišlepa. Jer gladnih, žednih i rastrošnih ima uvijek. Oni šareni glupavi baloni se vijore, plastični kič i raznorazne budalaštine su izloženi, kafići rade punom parom, na pozornici svira živa glazba, na drugom kraju mjesni vatrogasci imaju svoju pečenjaru i točionicu, a pogled mi je svakako privukla ova naprava



Već natovaren s filekima i kolačima (slana bučnica baš i nije kolač) u torbi, šaran bi bio odveć, iako me slasno mamio. Kod kuće je teleće pečenje već bilo u pripremi, pa je pitanje kad bih sve to pojeo. A i oduži red gladuša čekao je na ribu. Kako je i sunce, koje je u prijepodnevnim satima djelovlo prilično bezazleno, svojski upržilo i ubijalo želju i za laganim šetuckanjem među štandovima, a pogotovo za stajanje u redu, batalio sam šarana ostavivši ga za neku drugu priliku.

A da se, recimo, nudila prežgana ili kakva druga juha, pa trganci, pa još neko domaće, makar i siromaško, jelo...

Istodobno se u Zagorskim selima održavala Bučijada. Možda bi bilo isplativije posjetiti jedan takav događaj, jer, mislim da, kaj su zaista jeli naši stari ovaj put ovdje nisam saznao.

Nakon što smo doobro razgledali maketu Branimir nas je odveo do slastičarnice svojega sina

Slastičarnica imade posebnu ponudu

Nažalost u meni je još kuhao ručak iz kampa pa se nijesam usudio ništa jesti

Još me zahvatila i jaka pospanost pa sam otišao sjesti van u hladovinu i lagano prodrijemati.

Joooj, palaćinciiii!

Obećao sam da ću idući puta doći gladan i zdrav!

Pfaff je napisao/la:Joooj, palaćinciiii!

Odličan pokret iz zgloba. Još da smo vidjeli rad nogu ...

Meni se ipak više sviđa kuhar iz Švedske u Muppetima

Pfaff je napisao/la:Joooj, palaćinciiii!

One tvoje druge palačinke su bolje, iako su (kako si i pošteno upozorio na samom početku videa) - prava kalorijska bomba!

E, da! Popustile sparine pa se razmahali kuhari i kuharice. Malo-malo pa negdje neki sajam ića i pića. A mene u ove kasnoljetne dane kao da je uhvatila neka glad ili kao da moram popuniti rezerve za zimski san. Ovaj put radilo se o Štrudla-festu u Jaškovu.

Najprije o imenu. Ono štrudla nikako da mi legne. Kao ni kifla. Riječ Strudel je njemačka i muškog je roda. Slično bi trebalo biti i s kiflom ali – upravo nevjerojatno – to pecivo nisam našao na germanskim internet stranicama. Kod nas se u kući, u duhu staronjemačkozagrebačkog jezika uvijek govorilo štrudl i kifl.

No, dobro, vratimo se na temu. Odoh ja tako u Jaškovo usporediti tamošnji sajam s vrbovečkim i, naravno, natovariti se raznim dobrotama za kasnije uživanje. Vrbovečki sajam, bez obzira na moju dozu iskazanog nezadovoljstva, ispao je nekako amaterski ali posjetiteljima bliskiji. Pred Jaškovom me dočekala zatvorena cesta, dvoja policijska kola, domaća cura u reflektirajućem prsluku (nije policajka!) i oženila me cjelodnevnom parking kartom po 20 kn (a ja planirao ostati samo sat!). Jaškovo je malo selo i tu su se domaćini zaista pripremili i dobro organizirali parkiranje po okolnim livadama, ništa lošije nego, recimo, na frankfurtskom sajmu. Samo, ovdje je sve blizu, pa do sajma ne trebaš organizirani (besplatni) autobusni prijevoz već protegneš noge.

Ništa na ovom sajmu nije (bilo) prepušteno slučaju. Osiguranje, putokazi, promo materijali, štandovi, dječja igrališta, brojne radionice, pozornica s cjelodnevnim programom, ćenife...

Pa da vidimo,čega sve ima i nema:



Štandovi, pečenjare i točionice postavljeni su u tri kraka.



Da, organizatori su se zaista potrudili i iskazali maštu.



Na vrhu sela je kurija Jaškovo (nećete je vidjeti, iako sam je slikao). I u njoj se nešto događalo, ali to sam zaobišao (jer je još dosta puta bilo predamnom). A štandovi s keramikom, kozmetikom, nakitom, igračkama (ovaj put izvornim drvenim a ne uvezenim kineskim), sjemenkama, medom i sličnim nekonkretnim stvarima me baš i nisu puno zanimali.

Uputio sam se i postranskom kraćom Barunovom alejom.



Organizatori kažu da je izloženo kojih stotinjak vrsti savijača. Oni valjda znaju, iako mi se brojka čini malo pretjerana. Ali, ako ih se ne svede na neki zajednički nazivnik, nego se pobroji što sve pojedinac nudi, e onda brojka možda ide i prema 150. Pokušat ću nabrojiti punjenja koja sam zapamtio:

Slatko: jabuka, šljiva, malina, borovnica, višnja, marelica, kombinacije s cimtom i orasima, krema od lešnjaka, aronija...
Slano: sir, buča, kopriva, zelje, razne mješavine, janjetina (da, janjetina, ne kolutajte očima)...
Neki su bili rađeni od bučinog tijesta, ma što to bilo.
Bilo je i kolača – slatkih peciva, salenjaka, makovnjače, orehnjače (i to onih pravih majstorskih, puno puta smotanih a ne jednom  ili dvaput), bilo je i domaćeg kruha, i po motanju specifičnih plitvičkih štrudli.
Susjedi Slovenci (doduše jedan samo) iz Kupske doline pojavio se s ovčjim i kozjim sirevima.

Predvodnik događanja je nadaleko poznati mjesni restoran Žganjer. U njemu su priredili i hrpu maštovitih štrudli, poput one s janjetinom, pa ozaljski grofovsku sa svačim, uključujući i gljive, pa još i još...

Bila je tu i pivovara Medvedgrad, ali ja sam se puno više razveselio upoznavši štand karlovačke craft pivovare Podrum. Veliko točeno 23 kn. Ali, valja popričati, ja bih to pivo flaširano, za doma. I kupio sam ga u mjesnoj trgovinici. Iz frižidera, fino hladno. 14 kn boca.

Kao i s parkingom, i s cijenama štrudla bili su gotovo pa nesmiljeni. Ni traga humanosti. Negdje nađeš komad po 10 kn (ja se baš razveselio ovećem komadu od koprive, kad li ga baka razreže popola), ali većinom su po 15 kn komad. Pogačice po 6 kn, otprilike kao u dućanu. Salenjak u Vrbovcu je za manju cijenu bio osjetno veći od ovdašnjeg, a jednako dobar. Domaći kruh, 1 kg, 25 kn. U takvim slučajevima uvijek razmišljam: cijena kao u dućanu ili veća, ali u dućanu se izdvaja 25% PDV. A ovdje? Računi se ne izdaju (sve su to OPG) osim na žganjerovom štandu. A njegovo punjenje je, za istu cijenu, osjetno bogatije.

I tako ja napunio torbu, a gdje – dat ću dvije ilustracije.



Pogačice s češnjovkama (koje su ovdje ispravno nazvane češnjoFkama su izvanredne. Kaže čovo: nestalo nam čvaraka pa smo nastavili s češnjofkama. Super. A oni komadi štrudla po 15 kn spadaju među veće na sajmu. Drugdje su veličine kojih 2/3-3/4 od ovih.

Ovdje je pak bilo svašta lijepog ali okus malo razočaravajući. Onaj skupi kruh sam prekrižio, kolačiči nisu nešto a kramlpogače je bolje kupiti kod industrijskih pekara. Ni blijeda sjena onima s češnjofkama. Tijesto se nije razlistalo kako valja a više se osjeti papar nego čvarci.



Gotovo je moje brzinsko izvješće jer me čekaju sve te jučerašnje dobrote za večeru. Drugi tjedan je događanje u Ogulinu i servirat će se lokalni specijalitet ogulinska masnica kojeg već dugo želim probati, a nikako da je nađem (u Ogulinu, naravno). Ali, malo je daleko. Možda provesti vikend?

Moj je njam-njam znatno skromniji

Slabo su rodile smokve ove godine radi suše, malene su i neke su se još na granama osušile ali su zbog toga jaako slatke!

Uberem ih na raznim mjestima prilikom šetnje sa pesekima, bolje rečeno pokupim one koje su pale na tlo. Skupilo ih se ipak poneka kila,
da sam ostao duže dočekao bi da se nakon par kiša oporave i nabujaju nove smokve? Samo da ne bude kao par prošlih godina kada je
palo puno kiše pa su se plodovi raspucali od naglog rasta.
    I grozdje je slabo rodilo sa malim bobicama međutim je kao i smokve jako slatko, imao sam 10-ak dana svakodnevno šopanje

borna je napisao/la:...
Uberem ih na raznim mjestima prilikom šetnje sa pesekima, bolje rečeno pokupim one koje su pale na tlo. ...

A rakija ...?

besposlenpop je napisao/la:

borna je napisao/la:...
Uberem ih na raznim mjestima prilikom šetnje sa pesekima, bolje rečeno pokupim one koje su pale na tlo. ...

A rakija ...?

Od rakije smokovače oće gadno bolji gljava...

Večejica: Kanapejići za uz dalekovidnicu - crni kruh, sapunjača i malo piros paprika po vrhu

Tri kile glyüwa vrganjova u završnoj fazi termičke obrade

Jedan slikovni prilog za ovu temu

Njamiii!

Opet mi se uprispodobila susjeda s 4 kile friških vrganjova. Veli da su ih ona i muž jedva oteli iz ralja horde berača gljiva koji dolaze u Lug iz svih krajeva Lijepe njihove.



Nakon jedno dve ure sjeckanja, privedene su termičkoj obradi...



Hoće li ikad biti kraja tim gljivama?

Stalno mi se po glavi mota jedna davna priča iz Poljske:
Moj, danas nažalost pokojni, frend bio je službeno u Poljskoj tamo negdje u vrijeme Jaruzelskog. Veli da je država bila u očajnom stanju i jedino što se moglo naći za jelo su bile - gljive!
Drugovi, je li moguće da se povijest ponavlja (uz neke geografske pomake)?

Pfaff je napisao/la:,,,
Stalno mi se po glavi mota jedna davna priča iz Poljske:
Moj, danas nažalost pokojni, frend bio je službeno u Poljskoj tamo negdje u vrijeme Jaruzelskog. Veli da je država bila u očajnom stanju i jedino što se moglo naći za jelo su bile - gljive!
Drugovi, je li moguće da se povijest ponavlja (uz neke geografske pomake)?

Ak su preživili - dvostruko su sretni!